Globalna budućnost

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući utjecajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Vrlo je mračno. Živimo u vremenu kad sve postaje moguće. U takvom vremenu se gube svi kriteriji. Mi smo ih odavno izgubili, ali nas je blago držao svet oko nas. Sada, kao da je i ostatak sveta krenuo našim putem, gde istina nije istina, zločin nije zločin. Hajde da napravimo foru, da opet budemo avangarda! Ako smo devedesetih uzeli da se ubijamo kad se svet ujedinjavao, hajde da sad mi prvi shvatimo sva zla koja iz toga izlaze i da opet krenemo suprotnim putem. Ovaj put u dobrom pravcu."

"Kao što smo bili krivci za rat, tako bismo trebali biti odgovorni i za mir u kojem živimo. To i dalje ne radimo. I dalje ćemo tražiti izgovore u drugima, a ne u sebi, jer je tako lakše. Sukoba će biti, ratova će biti. Mijenjat će se okolnosti, mijenjat će se granice. Mijenjat će se vjerojatno i države. Međutim, to ne znači da do sada nismo mogli uspostaviti neka pravila ponašanja kada je u pitanju odnos prema prošlosti. S obzirom na to da nismo, bojim se da svijet, u pravcu u kojem je krenuo, ne daje vjetar u leđa onima koji su za dijalog, za toleranciju, mir i nenasilje."

"Međunarodni narativi, koji su danas još uvijek relativno jasni kad je riječ o odgovornosti u ratu, već pokazuju znakove zamora. Sjećanje gubi moć kada postane dosadno ili politički nepraktično. U eri TikToka i realpolitike, patnja nema trajnu vrijednost – osim ako se ne uklapa u trenutnu agendu velikih sila. A mi smo navikli da velike sile odlučuju kad i koliko je naš bol vrijedan pažnje. U tom kontekstu, transgeneracijsko pamćenje u BiH i regiji sve više će zavisiti od sposobnosti lokalnih zajednica, kulturnih radnika i obrazovnih sistema da ga očuvaju iznutra. Ako prepustimo sjećanje isključivo međunarodnim institucijama, ono će trajati tačno onoliko koliko traje njihov grant ciklus."

"Svjedočila sam istini, a kasnije sam gledala kako se ta istina negira, prešućuje i zaboravlja, a danas s posebnom zabrinutošću posmatram kako globalna ravnodušnost otvara vrata opasnom revizionizmu. Istina više nije stvar dokaza, nego interesa. Geopolitika sve češće bira šutnju umjesto odgovornosti. U vremenu kad se istina mora braniti više nego ikad, potrebno je da transgeneracijsko pamćenje postane globalna vrijednost. Ne samo kroz komemoracije, nego kroz obrazovne sisteme, međunarodne medije, i digitalne arhive koji ne mogu šutjeti."

"Mislim da su koncepti politike i s njom povezanih politika sjećanja gotovi...U tom kontekstu nemam puno nade da će doći do neke vrste konsenzusa po pitanju globalnih i lokalnih politika sjećanja. Mislim da će razvoj umjetne inteligencije i postčinjenične politike preoblikovati i potpuno pervertirati dosadašnji koncept povijesti i kulture sjećanja…Ono što je Orwell pisao u '1984.', o falsificiranju povijesti kao kontinuiranom procesu, konačno dobiva adekvatnu tehnologiju."

"Jad i bijeda svjetskog 'sistema pravde' u nereagiranju konkretnim akcijama na sve čemu svjedočimo, korak po korak postaje svakodnevna realnost ugrađena u način ponašanja i razmišljanja generacija koje dolaze."

"U narednih 30 godina, transgeneracijsko pamćenje o ratu u BiH bit će sve više oblikovano globalnim političkim poremećajima i krizom univerzalnih vrijednosti. Budućnost sjećanja zavisit će od sposobnosti da se, uprkos geopolitičkim pritiscima, očuvaju dokumentirane činjenice i podrži etički odnos prema prošlosti."

"Razumijevanje da je svaki ljudski život vrijedan življenja i da, kao takav, mora imati adekvatnu institucionalnu zaštitu, mora biti prisutna u svakoj zdravoj analizi. Nulta tolerancija na nasilje, bilo individualno bilo institucionalno, te afirmiranje vrijednosti ljudskog života i potenciranje važnosti mirovnih dinamika u svakom društvu, mogući je antidot svakom revidiranju povijesti. Time se sjećanja purificiraju razvijajući tako jednu novu kulturu mira."

"Ključ će biti u tome da li će globalna zajednica nastaviti braniti univerzalne vrijednosti ili podleći fragmentaciji i selektivnom moralu. Ako se znanje o ratu u BiH bude tumačilo kroz prizmu trenutnih interesa, pamćenje će postati žrtva geopolitičkog tržišta, ali ako se izgradi svijest o povezanosti lokalnog bola i globalne pravde, moguće je očuvati autentičnu historiju i prenijeti je budućim generacijama kao opomenu, a ne samo uspomenu."

"U svijetu gdje se istina sve češće zamjenjuje narativima koji odgovaraju trenutnim interesima, postoji realna opasnost od revizionizma. Na trenutak pomislite da nismo ništa naučili iz historije i ranijih tragedija i zločina. Međutim, to ne znači da trebamo stati ponavljati istinu, izlagati argumente, boriti se da istina pobijedi jer je to ključni element protiv zaboravljanja i još važnije, protiv ponavaljanja tragedije koju je Bosna i Hercegovina preživjela."

"Globalne okolnosti će sigurno utjecati na to hoće li znanje o ratnim događajima iz 1990-ih biti činjenično prenošeno ili će biti osporavano i iskrivljeno, ili će možda jednostavno izblijedjeti pred izazovima budućnosti, ali nam to stvara obavezu da mi djelujemo suprotno tim, potencijalno negativnim silnicama."

"Geopolitika selektivno gasi i pali istinu, a moć odlučuje ko je žrtva, a ko terorist. Transgeneracijsko pamćenje u tom kontekstu postaje talac vanjskopolitičkih interesa. Transgeneracijsko pamćenje nije muzej. Ono je živo biće – koje se može njegovati, zlostavljati, silovati ili spasiti. Naša je odgovornost da ga hranimo istinom i empatijom. Jer ako ne budemo čuvali pamćenje – pamćenje će čuvati nas. I neće biti milosrdno."

"Geopolitika oduvijek uslovljava historijske narative i pamćenje. Balkanski prostor je trenutno sirovinski zanimljiv tako da će ekonomski pritisak potirati prošlost ukoliko nije upotrebljiva za kolonijalističke pretenzije."

"Mi se nismo niti pošteno pogledali u ogledalo naše recentne prošlosti, a svijet je doživio ekonomsko-tehnološku i ideološku transformaciju koja je za par godina zbrisala efekat institucija međunarodnog humanitarnog i krivičnog prava i s njima povezanog arhiviranog sjećanja. A sada tzv. 'razvijene demokratije' cijepaju paragraf po paragraf, list po list UN-ovih rezolucija. Arhive i sudske prakse Haškog tribunala, kao ni sva arhiva sjećanja o ratu u Bosni danas ne može uticati na pojedine države i vlade, čak i među tzv. 'razvijenim demokratijama', da prestanu ubijati, getoizirati, protjerivati, zatvarati i mučiti, te sistematski diskriminirati i segregirati stanovništvo nad kojim ima pravnu ili faktičku vojno-administrativnu vlast."

"Rezolucija Generalne skupštine UN-a odredila je 11. juli kao Međunarodni dan razmišljanja i sjećanja, i njome se osuđuje negiranje genocida i veličanje osoba osuđenih za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Klauzule u rezoluciji Generalne skupštine uključuju zahtjev da generalni sekretar UN-a uspostavi javni program pod nazivom 'Genocid u Srebrenici i UN'."

"Globalni politički poremećaji, prihvatanje laži kao istine društvima nastalim na prostoru nekadašnje Jugoslavije alibi je za nepoštivanje ljudskih prava, kao i za negiranje vlastite odgovornosti i krivice za ratove i zločine počinjene devedesetih godina 20. stoljeća. U tom smislu, bojim se da je perspektiva regiona - tragična."

"Evropska politika nužno ide ka revizionizmu. Iako se Evropa bori protiv antisemitizma, poražene fašističke snage su se maskirale u demokratsko ruho i one vode današnju evropsku politiku. Taj proces infiltriranja poraženih profašističkih snaga, koje su se maskirale u demokratsko ruho, se prvo desio kod nas - na primjer u ime nacionalnog pomirenja pomirili su se ustaše i partizani, pa četnici i partizani - devedesetih godina kada se razbijala Jugoslavija, i dijelila Bosna i Hercegovina, a sada se to dešava skoro u čitavoj Evropi."

"Uvek je ista priča: stanje na globalnom nivou neminovno utiče na naše lokalne prilike. Budući da u svetu jačaju antiprosvetiteljske tendencije, populizam, revizionizam, autoritarnost – to se sve negativno odražava na naše područje, uključujući i perspektive održavanja i razvoja kulture sećanja na ratne događaje. Ono što je najbitnije, kako za transgeneracijsko pamćenje, tako i za odnose globalno-lokalno jeste istrajni rad svih onih organizacija i pojedinaca koji se bave suočavanjem sa prošlošću, neguju kulturu sećanja, rade na pomirenju. Arhive postoje i rastu, svedočanstva se umnožavaju, sve je više akademskih istraživanja, naučnih studija, doktorskih disertacija…"

"Svaka promjena na globalnoj karti ukazuje na trusnost nezaliječenog prostora na kojem su se desili ratni zločini. Bez obzira na granice, uticaji polarizovanih politika i kapitala upravo u zemljama bivše SFRJ, posebno u BiH I u Crnoj Gori neprekidno oživljavaju nacionalističke narative u službi opstanka na vlasti. Time se pokoravaju građani i ostaju zarobljeni partitokratijama i socijalnim razlikama koje su pogonsko gorivo za manipulaciju."

"Smatram da je ionako krhko poverenje u međunarodnu zajednicu sada totalno nestalo. Nažalost, države bivše Jugoslavije nisu uspele same da se dogovore oko zajedničke historije, zbog čega će narativ o historiji ostati itekako podložan geopolitičkim kretanjima u kojima mi jesmo periferija i prevladaće onaj narativ koji bude koristan za potrebe autoritativnog vladanja."

"Bosna i Hercegovina je malo društvo koje, prirodom modernog načina života (proces hiperglobalizacije), pogađaju tendencije globalnih odnosa moći ključnih socijalnih makroaktera. I u ovom pogledu se vraćamo temeljnim principima obrazovanja i znanosti unutar koga se može doći do visoke razine humanizacije društvenog svijeta i društvenih činjenica. U BiH ne postoji motiv da se takvo nešto uradi i stoga se može reći da ćemo u budućnosti biti suočeni sa novim raskolima unutar kojih će globalni konflikti biti izgovori za perpetuaciju “lokalnog zla” na ideološkoj i simboličkoj razini."

"Moguće je da odmazda prema najboljim univerzitetima, u narednoj deceniji suzbije pošten istorijski pristup i genocidu u Srebrenici."

"Pa očito je već sada kako je svijet kakvog smo poznavali i unutar kojeg su se formirale politike sjećanja nestao. Ovaj svijet koji upravo nastaje puno je bliži ovdašnjim vladajućim politikama koje tako izgledaju kao avangarda suvremenog svijeta. U takvim okolnostima to treba prihvatiti i krenuti od kvalitetne historiografije i umjetnosti. Jedini smisao vidim u tome da politike sjećanja formiraju potpuno nezavisno od države i službenih politika."

"Godine 1990., taman nakon pada Berlinskog zida, činilo se da je došao kraj ideologijama i fašizmu. No već slijedećih dana započeo je rat u Jugoslaviji. Fašizam se vratio – u svom najgorem obliku, sve do genocida. A svi smo, nakon Auschwitza, glasno ponavljali: Nikada više. Danas, 30 godina nakon Srebrenice, povijest kao da se ponavlja. Sve što se činilo da se u novom stoljeću umirilo i da se sukobi, barem u Europi, mirno rješavaju, a državice bivše Jugoslavije ponovo se nalaze zajedno u Evropskoj uniji, preko noći je isparilo. Opet se budi duh nasilja. Ali ono što daje nadu da cijeli svijet nije otupio su upravo mladi.”