"Falsificiranje povijesti konačno dobiva adekvatnu tehnologiju"

OLIVER FRLJIĆ - redatelj [Hrvatska]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Kao neko tko već duže vrijeme živi izvan Bosni i Hercegovini, teško mi je ocijeniti na koji način se jedna cijela generacija sjeća Srebrenice. U Bosni i Hercegovini, ali i u susjednim zemljama koje su vršile ili pokušavala vršiti agresiju na tu zemlju, postoji bojno polje sjećanja. S jedne strane se pokušava izgraditi kultura koja stoji protiv sistemskog zaborava i brisanja. S druge strane stoji planski zaborav i negacija koji su u određenim dijelovima Bosne i Hercegovine postali svojevrsna politička platforma. Sjećam se posjete Prijedoru koji je eklatantan primjer kako kombinacija predatorskog međunarodnog kapitala i lokalnog nacionalizma na steroidima ostavlja malo prostora za sjećanje na ratne zločine počinjene u ovoj sredini protiv bošnjačkog stanovništva."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Nažalost, bosansko-hercegovačko društvo je zamrznulo ratni sukob i on se po potrebi podgrijava. Pravog mira - također nažalost - na ovim prostorima nije bilo. Ratna logika je nastavila oblikovati postratnu zbilju. Mir je, da parafraziram Carla von Clausewitza, postao nastavak rata drugim sredstvima. S ove vremenske distance, Srebrenica se može čitati i kao primjer zločina bez kazne, prostora koji konstituira dio sjećanja građana Bosne i Hercegovine, ali ni na koji način ne postaje zajedničko sjećanje koje bi omogućilo prevenciju sličnih događaja u budućnosti."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Politike sjećanja kreiraju se u javnom prostoru. Čega se i na koji način određeno društvo sjeća pokazuje i koji sistem vrijednosti reprezentira to isto društvo. Vratit ću se opet na Prijedor gdje memorijal s imenima boraca Republike Srpske u samom centru grada vrši dvije funkcije. On simbolički briše identitet onih koji su u ovom gradu sustavno mučeni i ubijani upravo kao dio sistemske politike te iste Republike Srpske. Ta imena također služe zaboravu geneze rata u Bosni i Hercegovine i relativiziraju poziciju onih koji su u disbalansu moći provodili svoju politiku etničkog čišćenja. Vjerujem da se u udžbenicima povijesti u Republici Srpskoj ne može naći ništa o tome."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Bosna i Hercegovina, nažalost, nije građansko društvo. Nacionalni identitet i institucionalno i kroz različite društvene prakse ima prioritet nad onim građanskim. U tom smislu svako vuče na svoju stranu, a političke platforme koje “vode” Bosnu i Hercegovinu već godinama parazitiraju na najgorim sentimentima koji su proizvedeni u ratu. Mržnja je, nažalost, visokooktansko političko gorivo. Nacionalni ključ kojim se pokušala otključati postdejtonska budućnost BiH zaključao je mogućnost transformacije ovog društva u građansko. U tom kontekstu je transgeneracijsko pamćenje oblikovano pervertiranjem ne interpretacije, nego samih fakata. U takvoj situaciji Thompson postaje vrhovi arbitar onoga što se dogodilo (“Ako ne znaš što je bilo”), a što tako konstruirano sjećanje nema puno veze s činjenicama bit će gore, da ironijski parafraziram Hegela, biti samo gore po činjenice."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Mislim da su koncepti politike i s njom povezanih politika sjećanja gotovi. Steve Bannon je rekao da glasači Donalda Trumpa ne žele činjenice, već medije koji će potvrditi ono u što oni već vjeruju. I to, nažalost, nije problem samo Trumpovih glasača, nego nešto što je inherentno današnjoj algoritamskoj politici. U tom kontekstu nemam puno nade da će doći do neke vrste konsenzusa po pitanju globalnih i lokalnih politika sjećanja. Dobar primjer je nominalni filosemitizam njemačkog društva koji se instrumentalizira za obračun s političkim neistomišljenicima i legitimaciju islamofobije. Ako slušate aktualnog premijera Hrvatske ili cijeli hrvatski establišment, nitko se ne usudi reći ono što je u hrvatskom Saboru davno rekla Vesna Pusić, a to je da je Hrvatska, i sama napadnuta, pokušavala izvršiti agresiju na dio teritorija Bosne i Hercegovine. Ali da se vratim na vaše pitanje. Mislim da će razvoj umjetne inteligencije i postčinjenične politike preoblikovati i potpuno pervertirati dosadašnji koncept povijesti i kulture sjećanja. Donald Trump, nakon povijesti aparthejda u Južnoafričkoj Republici, daje bijelcima status žrtve i nudi preseljenja u SAD. To je samo jedan primjer potpunog izokretanja historijskih činjenica, ali i individualnih iskustava. Ono što je Orwell pisao u "1984.", o falsificiranju povijesti kao kontinuiranom procesu, konačno dobiva adekvatnu tehnologiju."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.