"Usklađivanje pogleda na prošlost ostaje izazovno i fragmentirano"

Dr. IVANA MARIĆ - politička analitičarka [Bosna i Hercegovina]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Svaka trauma za sobom ostavlja duboke tragove, a posebno se to odnosi na kolektivne traume s nezamislivom patnjom i brojnim gubicima, kako dragih ljudi tako i domova. Rat je ostavio neizbrisive i duboke tragove u individualnom i kolektivnom pamćenju generacija koje su bili sudionici nemilih događaja. Rat nažalost nije završio okončanjem oružanog sukoba, već se nastavio ništa manje opasnim sredstvima, koja nisu nosila živote, ali su uništila brojne živote. Rat se nastavio u glavama žrtava i u njihovoj samostalnoj borbi sa gubitkom osoba koje su voljeli, pokušajem zaboravljanja nanesene psihičke i fizičke boli, poniženja i tortura. Međutim, problem nastaje zbog različitih iskustava i narativa nastalih iz njih. Počevši od broja žrtava svakog zločina, koji godinama raste na sve tri strane. Kao da se takmiče ko je pretrpio veće žrtve. Kao da ubistvo jedne osobe, a pogotovo jednog djeteta nije dovoljno da se složimo koliko je to okrutno, pa se ti brojevi povećavaju bez ikakvih argumenata. Različite su pjesme, priče, knjige, filmovi, udžbenici, kao da se ne radi o istom ratu, već o bar tri različita rata. Najgori u svemu tome su političari, koji zloupotrebljavaju žrtve da bi sebe promovirali. Sadržaj i smisao prenošenja istine se gube zbog trivijalnosti, glume i političkih poena. U mnogim dijelovima BiH, udžbenici nude različite verzije iste historije, često oblikovane etnonacionalnim interesima. To je dovelo do fragmentacije kolektivnog pamćenja, gdje se trguje i pregovara o tome šta je istina. Umjesto da osudimo svakog zločinca, ljudi priznaju samo svoje heroje, a tuđe zločince. Na takvim premisama se ne može prevladati prošlost niti graditi zajednička budućnost."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Generacija rođena 1995. godine naslijeđe rata nosi kroz emocionalni, politički i obrazovni narativ. Njihovo razumijevanje historije je pod direktnim utjecajem roditelja, škole, društva i medija. Da je istina najvažnija onda bi sjećanje na genocid u Srebrenici trebalo biti isto kod svih, međutim odnos prema ovoj tragediji u najvećoj mjeri zavisi od njihove nacionalne pripadnosti. Jedni to osuđuju, drugi opravdavaju, a trećima je to nebitno, što je poražavajuće i na čemu se mora raditi, ali ne guranjem prsta u ranu već razgovorima i otvorenim diskusijama uz prezentiranje nepobitnih činjenica."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Zbog čestih sukoba i političkih prepucavanja napravila su se dva tabora u ovim generacijama. Jedan čine oni koji su postali žustri zastupnici narativa koji su preuzeli od svojih roditelja i društva i koji nastavljaju podgrijavati sukobe, dok u drugi tabor pripadaju oni koji su siti svih tih priča sa sve tri strane i ne žele sudjelovati u tome, već su se fokusirali na sadašnjost i gledaju kako da što bolje prožive život sa svim što im pruža, od putovanja, učenja, druženja. Jedni bez propitivanja usvajaju stavove, dok drugi aktivno preispituju tu prošlost i traže sopstvene izvore istine. Usprkos razlikama, sve je više prostora gdje se ova dva narativa mogu sresti. Preuzeta sjećanja bi trebala služiti kao edukacija, međutim, u stvarnosti, komunikacija između ovih generacija je često otežana, upravo zbog politizacije trauma i manipulacije narativima. Dok god političke elite nastavljaju proizvoditi strah i podjele, usklađivanje pogleda na prošlost ostaje izazovno i fragmentirano."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Ako se nastavi dominacija nacionalnog narativa, postoji opasnost da će transgeneracijsko pamćenje biti sve više instrumentalizirano i oslonjeno na nacionalnu pripadnost, a istina sve više relativizirana. Međutim, kroz obrazovne reforme, regionalne kulturne inicijative, građanski aktivizam, digitalno arhiviranje svjedočenja i povezivanje mladih preko granica se može stvoriti prostor za istinsko suočavanje s prošlošću. Za to će najvažnije biti ko upravlja javnim mnijenjem i s kakvim ciljem. Ako to budu retrogradne, radikalne i interesne strukture željne revizionizma, sjećanje će se izobličiti. Ali ako budu pod utjecajem nezavisnog civilnog društva i relevantnih obrazovanih institucija, moguće je stvaranje autentičnog narativa o prošlosti koji neće služiti osvajanju moći, već izgradnji zajedničke budućnosti. Ključ je u formalnom i neformalnom obrazovanju, kroz muzeje, digitalne platforme, umjetnost i javne diskusije. Ako se mladima omogući pristup činjenicama, ako se ohrabre da postavljaju pitanja i traže odgovore, postoji nada da će transgeneracijsko pamćenje postati alat za izgradnju mira, a ne za održavanje podjela."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Geopolitičko preslagivanje oblikuje transgeneracijsko pamćenje o ratu u Bosni i Hercegovini. Revizionizam postaje dominantna politika, ne samo u totalitarnim režimima, već i u pojedinim državama koje smatramo demokratskim. Taj trend je prepisan i na Bosnu i Hercegovinu. Strukture koje zastupaju takve politike i ispravljaju prošlost dobivaju sve veću podršku. Poricanje genocida i zločina je postao trend na kojem se skupljaju lajkovi i podrška građana, isto kao i veličanje i opravdavanje zločina iz sopstvenog naroda. U svijetu gdje se istina sve češće zamjenjuje narativima koji odgovaraju trenutnim interesima, postoji realna opasnost od revizionizma. Na trenutak pomislite da nismo ništa naučili iz historije i ranijih tragedija i zločina. Međutim, to ne znači da trebamo stati ponavljati istinu, izlagati argumente, boriti se da istina pobijedi jer je to ključni element protiv zaboravljanja i još važnije, protiv ponavaljanja tragedije koju je Bosna i Hercegovina preživjela. Ukoliko izabere pravi put, put istine, pomirenja, razumijevanja i oprosta, Bosna i Hercegovina bi mogla postati primjer drugim državama i uzor za nove generacije. Zadatak starijih generacije je da upozoravaju i edukuju naredne generacije kako se takve stvari nikada i nikome ne bi ponovile."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.