4.19. Varja Đukić | Transgeneracijsko pamćenje

4.19.

"Uticaj medija i društvenih mreža je presudan"

Varja Đukić

VARJA ĐUKIĆ - glumica, prvakinja drame Crnogorskog narodnog pozorišta, osnivač i menadžerka knjižare Krever u Podgorici [Crna Gora]


GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

  • Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Određujući su za odgovor generacija, regija i historija. Pišem kao pripadnica generacije rođene u SFRJ 1962. godine u Zagrebu od oca rodom iz Kolašina, Crna Gora i majke Banjalučanke iz braka oca pravoslavca i majke katolkinje. Osnovno i srednje obrazovanje sam završila u Titogradu, studije glume u Beogradu. Devedesetih sam bila u Beogradu na FDU odsjeku gluma kao asistent, od 1998. prešla sam u Podgoricu gdje i danas živim.

Kultura Jugoslavije me formirala i duh ideje o jednakosti. Kultura u smislu najdirektnijeg uticaja porodice i škole, kasnije studija na izvrsnoj obrazovnoj razini gdje sam od djetinjstva sebe doživljavala u prvom licu jednine i uz sve uticaje, imala jak motiv da stičem znanje i obrazovanje da bih bila akter kvalitetnog života. Godine promjene društvenog sistema, ubrzo zatim, godine rata i razaranja, ubijanje civila i demonstracija moći nacionalista, uništile su potpuno povjerenje u društvo u kojem sam do tada živjela. Istinu o tome sam iskazivala i prenosila u teatru i u radu sa studentima, izborom okruženja, saradnika, sagovornika, u porodičnom životu - vodila svog sina tokom odrastanja kroz buku medijske izolacije i indoktrinacije. Zbog lošeg ambijenta, nacionalizma kojem je alternativa u Beogradu bila oslabljena i do danas ostala nemoćna, 1998. godine preselila sam se u Crnu Goru, u Podgoricu. Tu sa različitim generacijama prijatelja dijelim jednak odnos prema ratnim zločinima u BiH posebno genocidu u Srebrenici. Koristim svaku priliku da kroz programe Međunarodnog književnog festivala Odakle zovem, Podgorica (2009 – 2024.) promovišem kulturu dijaloga i vrijednosti koje štite prava građana na kvalitetan život, brojni programi su posebno usmjereni na generacije srednjoškolaca i studente. Vjerujem da su taj rad i istrajnost presudno važan."


GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

  • Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"O tome imam utisak, navela sam sopstvenu poziciju i iskustva. Iako je „medijska izolacija" odavno nestala, jer su na različitim kanalima i platformama sve informacije dostupne, u vrijeme kada je ta generacija ušla u pubertet, politike vođene državno - lokanim i partijskim interesima u novim i jasno definisanim jednonacionalnim državama marginalizovale su „sopstvene“ zločine. U Srbiji se genocid poriče, u multuinacionalnoj i multikonfesionalnoj Crnoj Gori se i dalje osjećaju traume i one su transgeneracijske – jedan broj političara zastupnika partija od kojih su nekoliko srpskih, a imaju odrednicu – demokratske - manipulišu javno pojmom genocid, iako je u Crnoj Gori 2009. godine u Skupštini Crne Gore usvojena Deklaracija Evropskog parlamenta o Srebrenici. Velikim dijelom su to upravo predstavnici generacije rođene devedesetih. Paradoksalno je i tendenciozno da se ta interesna grupacija transgeneracijski ne identifikuje sa žrtvama zločina nad civilima i građanima Crne Gore koji su tokom ratova devedesetih pretrpjeli zločine i progon iz Crne Gore. Uprkos tome, postoji snažan otpor koji pružaju druge partije, nevladin sektor i građani koji preuzimaju odgovornost i njeguju vrijednosti sopstvenog identiteta."


DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

  • Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Mnogo je određujućih faktora da bi se o tome moglo govoriti bez istraživanja – političkih, socijalnih, kulturoloških. Tokom decenija društva su se transformisala usljed ovih uzroka u granicama država, a mediji i društvene mreže preuzeli dominantni uticaj. Tehnologija se razvija i nudi atrakcije koje zatrpavaju činjenice iz prošlosti. Razlike su velike i određuje ih dinamika politika i političara na vlasti i u opoziciji. Okupirani svojim političkim karijerama ne prezaju od poricanja. Potiskuje se u drugi plan u funkciji dnevnih potreba. Mehanizmi EU i projekti koje vode nekolike NVO vode procese koji redovno urgiraju na odgovornosti aktera i učesnika rata. Uprkos tome partije koje su izdašno finansirane novcem svih građana, srpske, nacionalističke, insistiraju na predominaciji u Crnoj Gori. Pod uticajem Srpske pravoslavne crkve odvija se retraumatizacija aboliranjem zločina i zločinaca Drugog svjetskog rata."


REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

  • Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"On je presudan, ali zauzdan uređivačkom politikom medija koje određuju vlasnici. Javni servisi su u službi vladajućih koalicija, partija. Uticaj medija i društvenih mreža je presudan za sve prethodne decenije i biće i narednih trideset godina. Procesi komuniciranja autorskih djela su gotovo nevidljivi. Njihova je dostupnost određena finansijskim podrškama institucijama kulture i razmjeni djela savremenih stvaralaca - distribuciji filma, knjiga, umjetničkih djela. U obrazovnoj politici pitanje sadržaja udžbenika je presudno – analizom sadržaja čitanki i udžbenika iz istorija moglo bi se utvrditi koliko je perspektiva čuvanja činjenica – pamćenja, moguća. Uprkos jezicima koji su najznačajniji most odnosa kultura i tradicija."


GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

  • Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Svaka promjena na globalnoj karti ukazuje na trusnost nezaliječenog prostora na kojem su se desili ratni zločini. Bez obzira na granice, uticaji polarizovanih politika i kapitala upravo u zemljama bivše SFRJ, posebno u BiH I u Crnoj Gori neprekidno oživljavaju nacionalističke narative u službi opstanka na vlasti. Time se pokoravaju građani i ostaju zarobljeni partitokratijama i socijalnim razlikama koje su pogonsko gorivo za manipulaciju."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.