VARJA ĐUKIĆ - glumica, prvakinja drame Crnogorskog narodnog pozorišta, osnivač i menadžerka knjižare Krever u Podgorici [Crna Gora]
Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.
"Određujući su za odgovor generacija, regija i historija. Pišem kao pripadnica generacije rođene u SFRJ 1962. godine u Zagrebu od oca rodom iz Kolašina, Crna Gora i majke Banjalučanke iz braka oca pravoslavca i majke katolkinje. Osnovno i srednje obrazovanje sam završila u Titogradu, studije glume u Beogradu. Devedesetih sam bila u Beogradu na FDU odsjeku gluma kao asistent, od 1998. prešla sam u Podgoricu gdje i danas živim.
Kultura Jugoslavije me formirala i duh ideje o jednakosti. Kultura u smislu najdirektnijeg uticaja porodice i škole, kasnije studija na izvrsnoj obrazovnoj razini gdje sam od djetinjstva sebe doživljavala u prvom licu jednine i uz sve uticaje, imala jak motiv da stičem znanje i obrazovanje da bih bila akter kvalitetnog života. Godine promjene društvenog sistema, ubrzo zatim, godine rata i razaranja, ubijanje civila i demonstracija moći nacionalista, uništile su potpuno povjerenje u društvo u kojem sam do tada živjela. Istinu o tome sam iskazivala i prenosila u teatru i u radu sa studentima, izborom okruženja, saradnika, sagovornika, u porodičnom životu - vodila svog sina tokom odrastanja kroz buku medijske izolacije i indoktrinacije. Zbog lošeg ambijenta, nacionalizma kojem je alternativa u Beogradu bila oslabljena i do danas ostala nemoćna, 1998. godine preselila sam se u Crnu Goru, u Podgoricu. Tu sa različitim generacijama prijatelja dijelim jednak odnos prema ratnim zločinima u BiH posebno genocidu u Srebrenici. Koristim svaku priliku da kroz programe Međunarodnog književnog festivala Odakle zovem, Podgorica (2009 – 2024.) promovišem kulturu dijaloga i vrijednosti koje štite prava građana na kvalitetan život, brojni programi su posebno usmjereni na generacije srednjoškolaca i studente. Vjerujem da su taj rad i istrajnost presudno važan."
Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.
"O tome imam utisak, navela sam sopstvenu poziciju i iskustva. Iako je „medijska izolacija" odavno nestala, jer su na različitim kanalima i platformama sve informacije dostupne, u vrijeme kada je ta generacija ušla u pubertet, politike vođene državno - lokanim i partijskim interesima u novim i jasno definisanim jednonacionalnim državama marginalizovale su „sopstvene“ zločine. U Srbiji se genocid poriče, u multuinacionalnoj i multikonfesionalnoj Crnoj Gori se i dalje osjećaju traume i one su transgeneracijske – jedan broj političara zastupnika partija od kojih su nekoliko srpskih, a imaju odrednicu – demokratske - manipulišu javno pojmom genocid, iako je u Crnoj Gori 2009. godine u Skupštini Crne Gore usvojena Deklaracija Evropskog parlamenta o Srebrenici. Velikim dijelom su to upravo predstavnici generacije rođene devedesetih. Paradoksalno je i tendenciozno da se ta interesna grupacija transgeneracijski ne identifikuje sa žrtvama zločina nad civilima i građanima Crne Gore koji su tokom ratova devedesetih pretrpjeli zločine i progon iz Crne Gore. Uprkos tome, postoji snažan otpor koji pružaju druge partije, nevladin sektor i građani koji preuzimaju odgovornost i njeguju vrijednosti sopstvenog identiteta."
Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.
"Mnogo je određujućih faktora da bi se o tome moglo govoriti bez istraživanja – političkih, socijalnih, kulturoloških. Tokom decenija društva su se transformisala usljed ovih uzroka u granicama država, a mediji i društvene mreže preuzeli dominantni uticaj. Tehnologija se razvija i nudi atrakcije koje zatrpavaju činjenice iz prošlosti. Razlike su velike i određuje ih dinamika politika i političara na vlasti i u opoziciji. Okupirani svojim političkim karijerama ne prezaju od poricanja. Potiskuje se u drugi plan u funkciji dnevnih potreba. Mehanizmi EU i projekti koje vode nekolike NVO vode procese koji redovno urgiraju na odgovornosti aktera i učesnika rata. Uprkos tome partije koje su izdašno finansirane novcem svih građana, srpske, nacionalističke, insistiraju na predominaciji u Crnoj Gori. Pod uticajem Srpske pravoslavne crkve odvija se retraumatizacija aboliranjem zločina i zločinaca Drugog svjetskog rata."
Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.
"On je presudan, ali zauzdan uređivačkom politikom medija koje određuju vlasnici. Javni servisi su u službi vladajućih koalicija, partija. Uticaj medija i društvenih mreža je presudan za sve prethodne decenije i biće i narednih trideset godina. Procesi komuniciranja autorskih djela su gotovo nevidljivi. Njihova je dostupnost određena finansijskim podrškama institucijama kulture i razmjeni djela savremenih stvaralaca - distribuciji filma, knjiga, umjetničkih djela. U obrazovnoj politici pitanje sadržaja udžbenika je presudno – analizom sadržaja čitanki i udžbenika iz istorija moglo bi se utvrditi koliko je perspektiva čuvanja činjenica – pamćenja, moguća. Uprkos jezicima koji su najznačajniji most odnosa kultura i tradicija."
U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.
"Svaka promjena na globalnoj karti ukazuje na trusnost nezaliječenog prostora na kojem su se desili ratni zločini. Bez obzira na granice, uticaji polarizovanih politika i kapitala upravo u zemljama bivše SFRJ, posebno u BiH I u Crnoj Gori neprekidno oživljavaju nacionalističke narative u službi opstanka na vlasti. Time se pokoravaju građani i ostaju zarobljeni partitokratijama i socijalnim razlikama koje su pogonsko gorivo za manipulaciju."
Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.