Prof. dr. SEAD TURČALO - profesor Fakulteta političkih nauka Univerziteta u Sarajevu [Bosna i Hercegovina]
Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.
"Ta generacija je posljednjih 30 godina svoju traumu i svoja iskustva, svjesno i nesvjesno, pretvorila u svjedočanstva koja oblikuju naše kolektivno pamćenje. Kroz lična sjećanja i porodične priče, ti intimni fragmenti prošlosti postali su jedan od vidova neformalnog obrazovanja o proživljenom za one koji nisu svjedočili tome. Ta generacija je u medijskom diskursu ona koja insistira na tačnom imenovanju događaja, podsjećajući na opsadu Sarajeva, etnička čišćenja i genocid, kako bi se istina održala uprkos pokušajima revizije ili poricanja. Smatram da je institucionalizacija sjećanja u velikoj mjeri djelo te generacije. Mislim da je ova generacija, iako opterećena traumom, pokazala da historija nije samo proživljena uspomena, već živa lekcija za društvo i važan dio identiteta Bosne i Hercegovine."
Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.
"Generacija 1995. i post-95., iako nema vlastito sjećanje na taj period, je odrasla u društvu obilježenom njegovim posljedicama. U mnogim sredinama otvoreno se govori o agresiji i zločinima, dok se drugdje šuti ili čak poriče. Njihovo razumijevanje rata oblikovano je posredno: kroz porodične priče, medijske prikaze i oskudno školsko gradivo. Zbog toga je znanje ove generacije često fragmentirano, premda, ono što svjedočim kao neko ko radi u obrazovnom sektoru, neki među njima nastoje dokučiti potpuniju istinu o prošlosti.
Teško tu generaciju možemo promatrati kroz jedinstvenu prizmu. Često vidim tu različita iskustva koja bi mogao grupirati u one kojima je ratni narativ postao dio ličnog identiteta i druge koji se po svaku cijenu pokušavaju osloboditi “tereta” prošlosti jer vraćanja ratnim temama doživljavaju kao zamor. Nekako mi se čini da se osjećaj odgovornosti te generacije rođene 1995. godine i neposredno nakon toga, kreće između dužnosti pamćenja prošlosti i izgradnje budućnosti. Ono što je definitivno jeste da ova generacija ne može pobjeći sjeni agresije i stradanja koja i dalje preko porodice i društvenog okruženja oblikuje njihove vrijednosti i stavove."
Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.
"Smatram da te dvije generacije neminovno utječu jedni na druge u razumijevanju prošlosti. Ipak, imajući u vidu neka naša tradicionalna ograničenja u otvorenosti u dijalogu, koja potiču i iz obrazovnog sistema i društva općenito, nisam siguran koliko je dijalog između generacija otvoren. Negdje ova mlađa generacija čuje o ratu iz prve ruke i tako razvijaju izvjesno međusobno razumijevanje. Međutim, čini mi se da je šutnja ili selektivno pripovijedanje češće što ostavlja praznine i nerazumijevanje između generacija, bilo uslijed traume starijih koji ne mogu govoriti, bilo zbog nezainteresiranosti mlađe generacije za „davnu“ prošlost.
Prepoznajem često različitost generacijskih perspektiva, ali sličnost nezadovoljstava. Stariji nose živa ratna sjećanja i osjećaj nepravde zbog pretrpljenog, dok mlađi rat poznaju uglavnom posredno, kroz činjenice i narative, pa ga doživljavaju apstraktnije. Ali i oni osjećaju nepravdu i često frustraciju zbog posljedica koje trpe."
Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.
"Domaća politika, obrazovanje i kultura odredit će hoće li se ratna sjećanja očuvati ili iskriviti. Ukoliko politička klima ostane kao ova koju svjedočimo posljednje tri decenije, pamćenje rata bit će i dalje oruđe politike. Imat ćemo selektivno pamćenje historije, veličanje zločinaca kao heroja i prešućivanje tuđe patnje. Borba za prošlost odvijat će se u političkim institucijama, školama i kulturi, oblikujući svijest novih generacija. Volio bih da svjedočim nekom optimističnom scenariju u narednim decenijama u kojem se uvode jedinstveni, činjenični udžbenici za cijelu BiH, osiguravajući da transgeneracijsko pamćenje počiva na utvrđenim činjenicama umjesto na mitovima."
U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.
"Globalna politička kretanja će utjecati na prenošenje sjećanja o ratovima 1990-ih. Već sada vidimo da porast autoritarnih režima dovodi do toga da se pruža snažnija državna podrška revizionističkim narativima balkanskih sukoba.
Isto tako, međunarodne norme pravde i ljudskih prava također će odrediti kako će se ovi ratovi pamtiti. Ako pogledamo Gazu onda vidimo da princip „nikad više“ nije baš tako snažan u svijetu To nas ipak ne treba obeshrabriti da o genocidu nad Bošnjacima u i oko Srebrenice i drugim zločinima učimo i poučavamo kao univerzalnim lekcijama o zlu rata i potrebi za pravdom, da nastavimo s kontinuiranim dokumentiranjem i edukacijom i lokalno i globalno. Poseban izazov su mediji i prenos informacija u ovom vremenu. U postdigitalnom dobu, dobu AI, dezinformacije se lahko šire, razvijaju se teorije zavjere i iskrivljeni narativi o disoluciji Jugoslavije, ratovima, agresiji na BiH, genocidu i drugim zločinima protiv čovječnosti i međunarodnog prava. Sve to nam nameće veću odgovornost kako da informiramo i oblikujemo stavove mladih ne samo u regiji, nego i daleko izvan ove regije. Globalne okolnosti će sigurno utjecati na to hoće li znanje o ratnim događajima iz 1990-ih biti činjenično prenošeno ili će biti osporavano i iskrivljeno, ili će možda jednostavno izblijedjeti pred izazovima budućnosti, ali nam to stvara obavezu da mi djelujemo suprotno tim, potencijalno negativnim silnicama."
Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.