ZLATKO DIZDAREVIĆ - novinar, pisac [Bosna i Hercegovina]
Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.
"Najnovija i poslijeratna realnost nas uči da je prevashodni odnos generacije o kojoj se ovdje radi, spram događanja u minulom ratu, stvaran primarno na vlastitim iskustvima i iskustvima sredine u kojoj je to vrijeme ostavilo tragove. Potom, godinama kasnije, tragom sve kontroverznijih tumačenja tih događanja u politici i javnosti unaokolo, taj odnos se svodio na relativno površno praćenje i gubitak volje i spremnosti za naknadna komentiranja, objašnjavanja i prosuđivanju tih događanja u medijima, filmovima, knjigama i udžbenicima. Mnogi ciljani, a različiti interesi politike u tim objašnjavanjima slabili su interes svjedoka svega toga za naknadna pojašnjavanja, ostavljajući sve tek u vlastitim sjećanjima i zaključcima."
Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.
"Današnje generacije, u zavisnosti od mjesta odrastanja, vaspitanja i školovanja imaju, uglavnom a) sve manje interesa za događanja iz ratnih godina na prostorima bivše Jugoslavije i b) živeći u različitim sredinama imaju i kroz zvanična javna tumačenja, i kroz medije i udžbenike, formirane različite narative tim povodom. Striktno politička tumačenja prošlosti su – u ovisnosti od sredine i političkih ciljeva – izrazito crno-bijela u svojoj isključivosti, dok mediji, filmovi, kulturne manifestacije, literatura autora pojedinaca nerijetko izaziva reakciju mladih koji kažu: 'Pa nismo prije ovoga imali pojma kako je to sve bilo i kakvi ste (vi stariji) ustvari bili...'"
Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.
"Velike i radikalne razlike u vezi sa svim onim što je minula ratna prošlost dala, tamo gdje su nastajale i tokom rata i poslije njega stvarane su za javnost, uglavnom, programski i ciljano pod utjecajem politika i zvaničnih institucija u najčešće različitim nacionalnim sredinama, manje ili više "očišćenim" aktuelnim politikama. Iz istih tih razloga, sprečavaju se, koliko je god moguće, i oni pojedinačni, grupni i institucionalni pokušaji usklađivanja najčešće ozbiljnih razlika u tumačenju te prošlosti. Kao ilustracija ove činjenice može poslužiti poređenje udžbenika historije u različitim, dominantno nacionalno formatiranim sredinama u BiH."
Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.
"Mogao bi utjecati na kapitalan način kada bi se uspio postići idealno zamišljen, a nikada realizirani projekat organizacije i funkcioniranja države i društva BiH u cilju primarno zajedničkih interesa – uz sva uvažavanja i specifičnosti stanovnika cijele države – što je danas, nažalost, potpuno drugačije od realnosti. A ona je, dominantno na političkom nivou ciljana: poraziti "drugoga", a ne sa njim kroz punu saradnju tražiti i usklađivati zajedničke interese. Na tom terenu će i transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina potpuno, pa i do kraja uzajamno udaljiti današnje generacije sa ovih prostora."
U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.
"Utjecat će na načine sa poražavajućim posljedicama za nekada postojeće narative u odnosima sa kojima se živjelo i djelovalo. Strahote koje danas uzdrmavaju svijet poput, recimo, Palestine i Gaze, nalaze se bezmalo u nezamislivim zločinima i genocidom, prevashodno nad civilima tamo, koliko i u "legaliziranju" svjetske šutnje tim povodom. Jad i bijeda svjetskog "sistema pravde" u nereagiranju konkretnim akcijama na sve čemu svjedočimo, korak po korak postaje svakodnevna realnost ugrađena u način ponašanja i razmišljanja generacija koje dolaze."
Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.