"Transgeneracijsko pamćenje nije automatski proces"

VLADIMIR ANDRLE - predsjednik Jevrejskog - kulturno prosvjetnog i humanitarnog društva “La Benevolencija” [Bosna i Hercegovina]

Fotografija: Denis Ruvić/MIR Magazin

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Generacija koja je proživjela ratove u Bosni i Hercegovini i regiji tokom devedesetih nosi duboke posljedice sukoba koje su se razvijale u posljednje tri decenije, kako na ličnom, tako i na društvenom i kulturnom nivou. Ta generacija nije samo svjedok rata, već i aktivni nosilac proživljene historije. To su iskustva koje se nisu završila mirovnim sporazumom, već su se nastavila kroz svakodnevni život, međuljudske odnose, kroz pitanja identiteta i pamćenje. Na personalnom nivou, mnogi su oblikovali svoje identitete kroz traumu, gubitke, izbjeglištvo, ali i kroz otpornost. Mnogima rat nije samo prošlost već stalno prisutna stvarnost koja se nalazi u sjećanjima, tišinama u porodici ali i svakodnevnim podsjetnicima na ono što je izgubljeno. Ova lična sjećanja se često razlikuju od dominantnih političkih narativa što može da stvori osjećaj izolacije ili neshvaćenosti. Kroz medije, filmove i knjige, historija rata i genocida se interpretira na različite načine. Neki autori i umjetnici koriste ove platforme kako bi njegovali kulturu sjećanja, dokumentovali istinu i promovisali pomirenje, dok drugi učvršćuju nacionalističke mitove i revizionističke narative."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Generacija rođena u godini genocida u Srebrenici odrastala je u sjeni rata koji nisu pamtili direktno, ali čije su posljedice osjećali svakodnevno. Kroz tišine i traume u porodicama, kroz podijeljene školske kurikulume, kroz komemoracije, medije i društveno - političke podjele koje su nastavile živjeti i poslije rata. Njihovo razumijevanje historije formirano je na raskršću ličnih priča roditelja, institucionalnih narativa i političkih manipulacija koje često negiraju, relativizuju ili selektivno tumače prošlost. Za mnoge pripadnike ove generacije, identitet je oblikovan u napetosti između naslijeđa bola i potrebe za normalnim životom. Kao i između osjećaja dužnosti da čuvaju istinu o genocidu i težnje da ne budu svedeni samo na ulogu "ratne djece". Čini mi se da je odrastanje u toj stvarnosti kod mnogih razvilo snažan osjećaj odgovornosti prema kulturi sjećanja, ali i kritički odnos prema narativima koje im društvo nudi. Neki su postali aktivisti, istraživači, umjetnici ili edukatori koji insistiraju na dijalogu, pomirenju i obrazovanju zasnovanom na činjenicama. Ipak, postoje i oni koji su, zbog obrazovnog sistema, medijske propagande ili društveno - političkih pritisaka ostali zarobljeni u mitovima, poricanju ili ravnodušnosti. To nam pokazuje da transgeneracijsko pamćenje nije automatski proces, već prostor borbe između zaborava i sjećanja i između istine i manipulacije. Upravo zato, ova generacija ima ključnu ulogu. Ona stoji između prošlosti koju nije birala i budućnosti koju mora graditi, svjesna da se mir ne podrazumijeva, već stalno iznova čuva kroz odgovornost, znanje i otpor prema laži."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Generacije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine i generacija rođena te iste godine oblikovale su različite, ali međusobno povezane poglede na prošlost koji se vide kroz lična iskustva s jedne strane i naslijeđeno pamćenje s druge. Starija generacija nosi direktnu traumu, gubitke i često vrlo snažne emocije vezane za etnički identitet, dok mlađa generacija, iako rođena u miru, odrasta u društvu gdje su rat i etnonacionalne podjele i dalje prisutni u politici, obrazovanju i svakodnevici. U nekim slučajevima, među njima postoji snažno međusobno razumijevanje. Preživjeli roditelji prenose sjećanja kroz lične priče, a djeca ih pretvaraju u aktivno pamćenje kroz učenje, aktivizam i kulturu sjećanja. Tamo gdje postoji otvoren dijalog, zajednički se gradi svijest o važnosti istine i mira. Međutim, razlike su često izražene. Stariji mogu ostati vezani za sopstvenu bol i podjele, dok mlađi češće žele prekinuti ciklus mržnje i izgraditi nove mostove, tražeći zajednički jezik izvan nacionalističkih narativa. Mnogi mladi osjećaju frustraciju zbog činjenice da žive u sistemu koji stalno proizvodi strah i nesigurnost zarad političkih ciljeva."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini i regiji u narednih 30 godina imat će ključnu ulogu u oblikovanju transgeneracijskog pamćenja. Ako etnonacionalne strukture ostanu dominantne, transgeneracijsko pamćenje će vjerovatno biti i dalje fragmentirano, instrumentalizovano i zatvoreno unutar etničkih granica. To znači da će svaka zajednica čuvati "svoju" istinu, dok će zajednička historija ostati nepriznata i potisnuta. U tom slučaju, kultura sjećanja služit će kao sredstvo političke kontrole, a ne kao put ka pomirenju. Međutim, ukoliko dođe do jačanja građanskih vrijednosti, obrazovanja temeljenog na kritičkom mišljenju i činjenicama, te afirmacije kulture dijaloga koji preispituje prošlost, tada transgeneracijsko pamćenje može postati osnova za zajedničku odgovornost i otpornost društva. Kulturni i obrazovni akteri, civilno društvo i mediji imaju potencijal da ispričaju cjelovite priče i tako stvore prostor za empatiju i razumijevanje među generacijama. Način na koji će se sjećanje čuvati, reinterpretirati ili negirati zavisit će od toga da li će društvo izabrati suočavanje s prošlošću ili trajno zatvaranje očiju pred njom. Budućnost transgeneracijskog pamćenja neće biti određena samo onim što se pamti, već i onim ko ima moć da to sjećanje oblikuje i s kojim ciljem."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"U narednih 30 godina, globalni politički poremećaji i promjenjivi međunarodni narativi o pravdi, sjećanju i ljudskim pravima mogli bi duboko utjecati na način na koji se ratna događanja iz BiH i regije prenose, osporavaju ili prešućuju.

U svijetu gdje geopolitika sve češće koristi historiju kao instrument moći, istina o ratovima u bivšoj Jugoslaviji može postati kolateralna šteta velikih narativa. U vremenu kada revizionizam jača, a autoritarni režimi sve više nameću alternativne istine, postoji realna opasnost da se zločini relativizuju, presude ignoriraju a činjenice zamijene politički korisnim mitovima. U tom kontekstu, međunarodna podrška suočavanju s prošlošću može oslabiti, a lokalni akteri ostati usamljeni u borbi za očuvanje pamćenja. S druge strane, razvoj međunarodnog prava, digitalna tehnologija, transnacionalne mreže sjećanja i jačanje globalnog civilnog društva mogu djelovati kao protuteža tako što će osigurati da dokumentovana istina i glasovi preživjelih ne budu izbrisani, već integrisani u univerzalne lekcije o pravdi i otporu zaboravu. Ključ će biti u tome da li će globalna zajednica nastaviti braniti univerzalne vrijednosti ili podleći fragmentaciji i selektivnom moralu. Ako se znanje o ratu u BiH bude tumačilo kroz prizmu trenutnih interesa, pamćenje će postati žrtva geopolitičkog tržišta, ali ako se izgradi svijest o povezanosti lokalnog bola i globalne pravde, moguće je očuvati autentičnu historiju i prenijeti je budućim generacijama kao opomenu, a ne samo uspomenu."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.