"Ne postoji usklađenost gledišta o bilo čemu, pa ni o zajedničkoj prošlosti"

TAMARA NIKČEVIĆ - novinarka [Crna Gora]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Tokom proteklih trideset godina, generacije koje su 90-tih stasavale ili su rođene u državama nekadašnje SFRJ (bez Bosne i Hercegovine) mišljenja i stavove o ratu u Bosni i Hercegovini, kao i o genocidu u Srebrenici, formirale su uglavnom na osnovu medijskih napisa, igranih ili dokumentarnih filmova, dostupnih knjiga i udžbenika, neposrednih svjedočenja žrtava, rituala sjećanja... Ipak, mislim da su na formiranje njihovih stavova dominantno uticali mediji, posebno oni koji su, kroz konstantne pokušaje istorijskog revizionizma, isključivali odgovornost/krivicu državnih i političkih struktura Srbije i Hrvatske za agresiju na Bosnu i Hercegovinu i zločine počinjene na teritoriji Bosne i Hercegovine. Presude Tribunala u Hagu, kao i stavovi zagrebačke liberalne javnosti i medija, uticale su na to da se ta vrsta istorijskog revizionizma i negiranja u Hrvatskoj donekle koriguje. Iako su i u Beogradu postojali mediji, NVO i pojedinci koji su o ratu i zločinima u BiH govorili i pisali, to, nažalost, u Srbiji nije značajnije uticalo na dominantni stav."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Nemam relevantan uvid u to kako generacija rođena u godini kada je u Srebrenici počinjen genocid razumije istorijski trenutak u kojem se taj stravičan zločin dogodio."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Mislim da ne postoji usklađenost gledišta o bilo čemu, pa ni o zajedničkoj prošlosti i jugoslovenskim ratovima devedesetih. Dokaz je i Bosna i Hercegovina: stavovi i mišljenja generacija rođenih i stasalih u bosanskohercegovačkom entitetu Republika Srpska drastično se razlikuju od onih u Federaciji Bosne i Hercegovine. Na to su uticali kako porodična i lična sjećanja, iskustva i interpretacije, tako i kontinuirano medijsko trovanje i obmanjivanje javnosti kroz nastupe političke i društvene elite i medija."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Mislim da Srbija ima najveći uticaj na politički, društveni, kulturni i obrazovni razvoj u Bosni i Hercegovini. Građanske inicijative su u tom smislu gotovo nemoćne; agenturna mreža srpskih obavještajnih, političkih i crkvenih struktura neuporedivo je jača i uticajnija. Sve dok se srpsko društvo istinski ne suoči s vlastitom prošlošću, nema oporavka regiona, nema priznanja i poštivanja žrtava rata u Bosni i Hercegovini, kao ni transgeneracijskog usklađivanja i čuvanja kulture sjećanja. Ne vidim da je tako nešto moguće u bliskoj budućnosti."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Globalni politički poremećaji, prihvatanje laži kao istine društvima nastalim na prostoru nekadašnje Jugoslavije alibi je za nepoštivanje ljudskih prava, kao i za negiranje vlastite odgovornosti i krivice za ratove i zločine počinjene devedesetih godina 20. stoljeća. U tom smislu, bojim se da je perspektiva regiona - tragična."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.