"Društva se grade i ruše ISKLJUČIVO kroz znanost i obrazovanje"

Prof. dr. TOMISLAV TADIĆ - profesor društvenih nauka i sociologije [Bosna i Hercegovina]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Radi se o generacijama koje nisu nadvladale tzv. “socijalnu i kulturnu traumu”. Kulturna trauma se stalno reproducira kroz sve što je navedeno u pitanju, iz čega, prirodnim tokom stvari, dolazimo do dublje segregacije u društvu. Nove generacije se suočavaju sa tzv. fenomenom “naturalizacije kulturne traume” – o traumi se govori prirodno i prema njoj se zauzima odnos kakav možemo da imamo prema stvarima koje neposredno susrećemo u svijetu oko nas (drvo, rijeka, automobil itd.). Javne politike u BiH su u funkciji stalne retraumatizacije građanstva."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Nove generacije u BiH su, na razini simboličkog kapitala, duboko vezane za svoju historiju i ona čini bitan dio njihovog identiteta. Odgovornost za društvo i državu je sasvim druga tema i toga u Bosni I Hercegovini nedostaje na svim razinama. Mladima se mora napraviti i ostaviti infrastruktura društva zasnovanog na znanju (knowledge based society), čime se, i to u isključivom smislu, može govoriti o budućnosti I prosperitetu."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"U Bosni I Hercegovini postoji tri verzije kolektivnog pamćenja koje su suprotstavljene. Tri doživljaja jednog događaja. Proliferirani i vatreni nacionalizam onemogućava suočavanje sa vlastitom prošlošću, a dok god se jedno društvo ne suoči sa vlastitom prošlošću u njemu nema temeljnih pretpostavki za napredak. Sociološke studije, poput Evropske studije vrijednosti, jasno pokazuju da se na razini političke ideologije, sredstvima religijskog nacionalizma, građani i narodi udaljavaju jedni od drugih. I ovdje treba napomenuti da su glavni kreatori takvog ambijenta javne politike. Pojam javna politika, ima svoje jasno i precizno značenje i nije nikakve apstrakcija. To su vodeći političari u posljednjih trideset godina."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Izgradnja ambijenta inteligentnog prostora po principima “vrijednosno neutralne” znanstvene optike, posebno na terenu humanističkih i društvenih nauka. Konstatovati činjenice, proći kompleksan proces samosučeljavanja, te na bazi znanosti graditi društvo. Društva se grade i ruše ISKLJUČIVO kroz znanost i obrazovanje. Odgovorne javne politike moraju staviti akcenat na ovo pitanje u određujućem smislu. Kroz obrazovni okvir doći do opće aksiološke strukture društva u odnosu na koju se onda postepeno konfiguriraju i institucije države."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Bosna I Hercegovina je malo društvo koje, prirodom modernog načina života (proces hiperglobalizacije), pogađaju tendencije globalnih odnosa moći ključnih socijalnih makroaktera. I u ovom pogledu se vraćamo temeljnim principima obrazovanja i znanosti unutar koga se može doći do visoke razine humanizacije društvenog svijeta i društvenih činjenica. U BiH ne postoji motiv da se takvo nešto uradi i stoga se može reći da ćemo u budućnosti biti suočeni sa novim raskolima unutar kojih će globalni konflikti biti izgovori za perpetuaciju “lokalnog zla” na ideološkoj i simboličkoj razini."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.