"Kultura sjećanja nasuprot politika povijesti"

Prof. dr. DINO ABAZOVIĆ - sociolog, univerzitetski professor [Bosna i Hercegovina]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Postoji gotovo pa u potpunosti prihvaćen konsenzus među znanstvenicama i znanstvenicima da se individualna i kolektivna sjećanja sve manje shvataju kao spontani, prirodni ili sakrosanktni činovi, a sve više kao socijalne i kulturne konstrukcije koje se vremenom mijenjaju i imaju vlastitu historiju. I sam pripadam ovoj generaciji kod koje je prošlost ne samo prisutna kroz ovaj oblik neformalne uzajamne komunikacije — socijalno pamćenje ili pamćenje “odozdo” — već se i konstruiše u timskom radu, odnosno tvori socijalno pamćenje kroz sve elemente navedene u pitanju."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"I ta generacija je jedna od najviše tri do četiri generacije koja je dijelom takozvanog govora o sjećanju (“memory talk”), odnosno razgovornog sjećanja (“conversational remebering”). Iako prošlost uglavnom ne poznaju, a budućnosti se plaše, na tu generaciju mnogo značajnije utječe političko pamćenje (ili pamćenje „odozgo“) usidreno u političkim institucijama, a koje teži dugoročnom trajanju. To nas dovodi do jednog od ključnih problema pri suočavanju sa prošlošću - kulturi sjećanja nasuprot politikama povijesti. Želim vjerovati da će kultura sjećanja unatoč lošoj atmosferi nadvladati politike povijesti."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Politika za prošlost i politika povijesti su zapravo locirane u kontekstu teorije o kulturnoj hegemoniji. Politika povijesti (koja je zapravo smještena u politički domen - gdje različiti akteri ne samo da pokušavaju historiju koristiti za specifične interese, već i za konkretnu političku dobit, a koja je u vezi sa političkim pamćenjem) je proces koji otkriva sile i protusile koje se bore za hegemoniju diskursa i interpretativne modele. Ali akteri nisu samo političko-administrativni, već svi pojedinci i interesne grupe koje imaju privilegirani pristup javnoj političkoj sferi. Dakle, uz političare tu su i novinari, intelektualci, znanstvenici i svakako obrazovni sistem. Ipak ne dvojim da će koliko god socijalno pamćenje “odozdo” bilo u višeglasju, autentični bosanskohercegovački model kulture sjećanja kao pozitivne baštine prevladati nad ideološki normiranim monoglasnim političkim pamćenjima “odozgo”."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Tako što bi u po svaku cijenu trebalo raditi na tome da se ne ponavljaju greške iz prethodnih epoha i društveno-političkih sistema, primjera radi recimo u odnosu na Drugi svjetski rat. Danas spomenici posvećeni tom periodu, na žalost, po pravilu formulišu emfatične poruke za potomstvo, ali ih potomstvo rijetko uzima ka srcu i zato one, nasuprot svojoj misiji, i same ubrzo prelaze u historiju i ostavljaju utisak – ako ga uopće ostavljaju – samo još kao materijalni relikt nekih kulisa prošlosti (kako to izvrsno primjećuje Alaida Asman)."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Rezolucija Generalne skupštine UN-a odredila je 11. juli kao Međunarodni dan razmišljanja i sjećanja, i njome se osuđuje negiranje genocida i veličanje osoba osuđenih za ratne zločine, zločine protiv čovječnosti i genocid. Klauzule u rezoluciji Generalne skupštine uključuju zahtjev da generalni sekretar UN-a uspostavi javni program pod nazivom "Genocid u Srebrenici i UN", počevši s aktivnostima pripreme za tridesetu i svaku narednu obljetnicu. Kao rezultat toga, ovo “svjetsko mišljenje” izraženo u Rezoluciji je simbolično na dva bitna načina: može imati neprocjenjiv utjecaj na ponašanje država i stigmatizirati ili izolirati praksu država koje se ne pridržavaju onoga što je navedeno u Rezoluciji."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.