"Prekidom sukoba rat ne prestaje, već mijenja agregatno stanje i intenzitet"

Prof. dr. PAVLE MIJOVIĆ - profesor, kolumnista [Bosna i Hercegovina]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Prekidom sukoba rat ne prestaje, već mijenja agregatno stanje i intenzitet: krute i nasilne ratne dinamike se transponiraju u likvidnije forme koje ostaju prisutne u raznim sferama našeg životnog svijeta. Te forme sjećanja kombinacija su naših direktnih iskustava i biografskih elemenata, često s velikim emocionalnim nabojem i u određenoj mjeri utječu na formiranje naše slike o svijetu u sadašnjem trenutku. Ona su najčešće ciljano intenzivirana i prenaglašena kroz medijske, kulturne, znanstvene i ostale oblike militantne ili pak suptilne agitacije."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Postdejtonske generacije, iako direktno nisu iskusile ratne drame, posredno su obilježene svom tragedijom devedesetih. Ratno naslijeđe koje je različite identitetske i druge odrednice galvaniziralo uspostavivši barijere između njih, (ne)svjesno i (in)direktno je utjecalo na živote mladih generacija. Sve ratne negativnosti – od etničkih čišćenja pa do genocida, ratnih zločina i ljudske nesigurnosti – upisale su se u individualni i društveni kod mlađih generacije, smanjivši time mogućnost društvene kohezije i povezanosti, pa i budućeg razvoja društva. Ratno naslijeđe se time prenijelo i u sadašnjost, otežavši svakodnevne ljudske relacije, posebno one institucionalnog tipa. No, brojna individualna iskustva pokazuju kako generacije rođene u historiji, naslijeđe iste ipak demontiraju, popularnom kulturom, ironijom i ostalim aspektima svakodnevnog života i raznih interakcija."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Iako su iskustva posve individualne prirode, čini se kako razumijevanje prošlosti (post)ratne generacije pokazuje određene sličnosti. Kod nekih je gledište dominantno viktimističko, kod drugih prevladava banalni heroizam, a kod onih nešto refleksivnije prirode, dominira human stav da se prošlost nikada ne smije ponoviti u nasilnim i nehumanim formama koje su obilježile devedesete godine. Uslijed toga, određene su se generacije getoizirale odabravši strah kao temeljnu opciju, dok su ostale odabrale hrabrost, disruptivni element, i rad na inkluzivističkim dinamikama.

Strah, utemeljen na prošlim doživljajima, potenciran je političkim diskursom s jedne strane ali i brojnim subjektivnim strahovima koji karakteriziraju savremene generacije ljudi. Strah od prekarijata, neizvjesna individualna i društvena budućnost, manjak povjerenja u društvene institucije faktori su koji otežavaju sve životne interakcije i relacije, a također su realnosti koje politički diskurs s nepodnošljivom lakoćom instrumentalizira."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Vlastiti identiteti postoje samo u pluralu te je stoga harmoniziranje vlastitih identiteta sa širim društvenim kontekstom preduvjet normalnog, stabilnog pa i prosperitetnog života u društvu. Etnonacionalnu podjelu, koja je u mnogim aspektima predominantna, potrebno je pacificirati razvojem institucionalnih mehanizama koji omogućavaju ujedinjenje u različitosti. Kao i u ostalim životnim aspektima, radi se o mjeri, a ispravne mjere etnonacionalnog i građanskog identiteta uspostavljaju politički akteri. Često doduše, u bh. kontekstu dominira agonistički pluralizam što ne govori toliko o samim identitetskim odrednicama, već o političkim akterima koji ne uspijevaju harmonizirati različite odrednice i upravljati različitostima na funkcionalan, miran i koncilijantan način. Srećom, svakodnevni život pokazuje da su identitetski i drugi ratovi ipak većinom politički konstrukt."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Historiografske tendencije svjedoče o tome kako se interpretacija povijesti, ovisno o konkretnim političkim potrebama, konstantno revidira i mijenja. Ipak, ideja da je svaki rat poraz humanosti, a svaki izgubljeni ljudski život tragedija, te razumijevanje da je svaki ljudski život vrijedan življenja i da, kao takav, mora imati adekvatnu institucionalnu zaštitu, mora biti prisutna u svakoj zdravoj analizi. Nulta tolerancija na nasilje, bilo individualno bilo institucionalno, te afirmiranje vrijednosti ljudskog života i potenciranje važnosti mirovnih dinamika u svakom društvu, mogući je antidot svakom revidiranju povijesti. Time se sjećanja purificiraju razvijajući tako jednu novu kulturu mira."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.