"Generacija iz 1995. nema sjećanje na vrijeme od prije, ali nema sjećanje ni na rat"

Dr. sc. DRAGAN MARKOVINA - povjesničar, pisac, kolumnista [Bosna i Hercegovina]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Pitanje je preopćenito jer pretpostavlja i da postoji neki generacijski narativ, ali i neko leksikonsko znanje koje bi imalo ispred sebe popis svih tih stvari. Nažalost, mislim da u ritualima kulture sjećanja tu ima najmanje traga autentičnih pamćenja, bez obzira što ona jesu uglavnom poznata široj javnosti. U suštini, sve skupa svelo se na manifestacije bez stvarnih emocija, vođene odstrane službenih politika.

Ono gdje generacijski iskustvo jeste oblikovalo odnos prema tom razdoblju je prije svega književnost. Štoviše, upravo zahvaljujući ratnim traumama bosanskohercegovačka književnost nikad nije bila jača, opsežnija i raznovrsnija. Specifično na ovom polju je to što se ona samoobnavlja, jer nove generacije koje su bile djeca tada, također objavljuju romane sa sjećanjem na rat.

Drugi snažan utjecaj je, naravno, na filmu koji također ima i međunarodni i domaći odjek i širi utjecaj u javnosti.

Kazališni život, koji ima puno manju vidljivost, ali nije beznačajan, jeste također ostao obilježen iskustvom rata.

Na koncu ostaje historiografija, posebno onih koji su otišli i izgradili se kao znanstvenici u inozemstvu.

Što se konkretno sjećanja na Srebrenicu tiče, tu su najsnažniji ostali brojni umjetnički performansi i naravno nekoliko poznatih romana ljudi koji su preživjeli, te film Jasmile Žbanić."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Opet pogrešno pretpostavljamo da postoji jedinstveno iskustvo generacije. Svi znamo da potpuno drugačije na kompletno naslijeđe rata gleda netko rođen 1995., npr. u Tomislavgradu ili Posušju, gdje nije bilo nikakvih ratnih sukoba i gdje se živi u uglavnom jednonacionalnim sredinama, u odnosu na ljude koji dolaze iz ratom zahvaćenih i etničkih izmiješanih sredina. Moj je dojam da je ta generacija obilježena roditeljskim pamćenjem, ali da je najviše u bošnjačkom kontekstu, što je i razumljivo, intimizirana s recentnom historijom u punom smislu riječi, i umnogome oblikuje vlastiti identitet sukladno činjenici da su dio naroda koji je doživio genocid. Nažalost, ono što vidim jeste sve veće udaljavanje između njih i mladih ljudi drugih nacija u BiH, koje uglavnom žele što manje rat i ratno naslijeđe uključivati u vlastite identitete."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Ovdje se moram vratiti na ono ranije pitanje. Intimno nisu usklađeni ni na koji način, jer starija generacija, kojoj je rat zaista obilježio život i koja je snažno oblikovala vlastito sjećanje na njega, ima sjećanje i na onaj svijet od prije i bazično je identitetski utemeljena u njemu. Ova generacija iz 1995. nema sjećanje na vrijeme od prije, ali nema sjećanje ni na rat, a nažalost ni stvarno iskustvo života s drugima. Ta generacija je nažalost sklonija mitologizaciji sjećanja i nekritičkom podržavanju službenih kultura sjećanja od generacije koja joj je prethodila i paradoksalno više je oblikovana traumom koju nije proživjela."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Ja sam po svim ovim pitanjima i nekoj promjeni narativa jako pesimističan, jer ne vidim nikakvu naznaku da je bilo kakvo stvarno suočavanje s prošlošću uspjelo. Ta ideja doživjela je potpuni poraz, a u trajno nacionalističkom kontekstu se neka drugačija teško može i stvoriti. Problem i budući sukob kojeg vidim, bit će između onih koje će početi nervirati svaki spomen na rat i koji će naprosto željeti normalan život bez uloge pamćenja u njemu, i onih koji na takvo što neće pristati."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Pa očito je već sada kako je svijet kakvog smo poznavali i unutar kojeg su se formirale politike sjećanja nestao. Ovaj svijet koji upravo nastaje puno je bliži ovdašnjim vladajućim politikama koje tako izgledaju kao avangarda suvremenog svijeta. U takvim okolnostima to treba prihvatiti i krenuti od kvalitetne historiografije i umjetnosti. Jedini smisao vidim u tome da politike sjećanja formiraju potpuno nezavisno od države i službenih politika."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.