"Ratovi devedesetih još traju"

Prof. dr. DUBRAVKA STOJANOVIĆ - istoričarka, profesor [Srbija]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Informacije o zločinima u Srebrenici su počele da stižu u Srbiju preko nezavisnih medija relativno brzo, u drugoj polovini jula 1995. Oni koji su hteli da znaju šta se dešavalo mogli su da saznaju. Do kraja Miloševićeve vlasti o tome se nije govorilo na medijima sa nacionalnom pokrivenošću. Problem je u tome što ni demokratske vlasti nisu htele da se sa tim suoče. Najdalje se otišlo kada je na RTS pušten snimak na kome se vidi jedinica Škorpioni koja ubija grupu Srebreničana. To je izazvalo šok kod gledalaca. Ali su oni taj šok brzo potisnuli, dok su vlasti uporno negirale legitimnost Haškog suda i poricale zločin. Poslije presude Međunarodnog suda pravde, po kojoj se u Srebrenici dogodio genocid, krenuo je snažniji talas poricanja, posebno poslije dolaska Aleksandra Vučića na vlast. Posebno je bila snažna kampanja u maju 2024. godine, u vreme usvajanja Deklaracije o genocidu u Srebrenici u UN. Zahvaljujući moćnoj kampanji posljednjih 30 godina, građani Srbije mogu mirno da zaborave sve što su o genocidu znali, ignorišući medije, intelektualce, nevladine organizacije koje o tome sve vreme govore. To je porazno saznanje da, uprkos svim podacima i presudama međunarodnih sudova, veliki broj građana odbija da prihvati činjenice. Dakle, činjenice ne govore."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (Oni koji su rođeni 1995. godine)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Oni žive u društvu koje ne želi da zna za genocid u Srebrenici. U školi im objašnjavaju da se to nije dogodilo, da su sudovi antisrpski, da se »mi» sa tim presudama ne slažemo. Vodeći narativ je da su Srbi jedine prave žrtve ratova devedesetih, od Hrvatske, BiH do Kosova. U tom narativu nema mesta za druge žrtve, kao što nema ni osnovne empatije, ni humanosti. To je narativ koji blokira društvo, fiksira ga u nekoj tački u prošlosti, ne da mu da napreduje, pa ni da misli o budućnosti. Narcizam žrtve u koji su ubačeni lišava ih osnovne humanosti."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Svi su se trudili da naprave svoje, nacionalno sećanje. U Hrvatskoj je ono specifično jer je kombinacija pobednika i žrtve, što daje ogromnu snagu sećanju na Domovinski rat koji je i dalje suviše često u srcu politike. U Srbiji je kombinacija poraza i žrtve, što jača potrebu za revanšem, pokušajima da se rezultat rata promeni poslije 30 godina. Bosna i Hercegovina je blokirana, što sopstvenim podelama, što nesmanjenim ambicijama Srbije i Hrvatske. Crna Gora je u agoniji između prosrpskih i procrnogorskih snaga. Makedonija u stalnoj zamci svojih suseda. Ratovi devedesetih još traju. Kao i hipnoza društava koja je tada napravljena od vladajućih elita. Dovoljno je videti da su u skoro svim zemljama na vlasti oni koji su ratove vodili, pa shvatiti kako se oni održavaju na vlasti stalnim održavanjem devedesetih."

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Rastakanje Jugoslavije počelo je u oblasti kulture, među intelektualcima, tokom osamdesetih godina. Zato je neophodno da odatle krene suprotni talas – onaj koji će tražiti od svih da se suoče sa samima sobom i da kažu - dosta. To već rade pisci, filmadžije, pozorišta… Oni moraju uzeti svoja društva za revere i dobro ih prodrmati. Moraju ih probuditi iz kolektivne hipnoze i staviti im ogledalo pred nos. Onako kako to već šest meseci rade studenti u Srbiji. Mi koji smo živeli u vreme ratova smo probali da mrvice razuma dobacimo do njih. Ako ih oni ne pokupe i bace ih nazad u lice svojim društvima, bojim se da od budućnosti neće ostati mnogo."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"Vrlo je mračno. Živimo u vremenu kad sve postaje moguće. U takvom vremenu se gube svi kriteriji. Mi smo ih odavno izgubili, ali nas je blago držao svet oko nas. Sada, kao da je i ostatak sveta krenuo našim putem, gde istina nije istina, zločin nije zločin. Hajde da napravimo foru, da opet budemo avangarda! Ako smo devedesetih uzeli da se ubijamo kad se svet ujedinjavao, hajde da sad mi prvi shvatimo sva zla koja iz toga izlaze i da opet krenemo suprotnim putem. Ovaj put u dobrom pravcu."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.