"Projektovan je i sproveden organizovani društveni zaborav"

Prof. dr. VESNA RAKIĆ-VODINELIĆ - profesorica prava u penziji [Srbija]

GENERACIJA PROŽIVLJENE HISTORIJE

Rat ne završava prekidom sukoba. Preživjeli ga nastavljaju nositi duboko u sebi. Način na koji se poslijeratno društvo odnosi prema ratu utiče na pojedince i oblikuje transgeneracijsko pamćenje.

• Kako je generacija koja je živjela u BiH i regiji tokom ratova u bivšoj Jugoslaviji – a posebno tokom genocida u Srebrenici – u proteklih 30 godina doživjela i oblikovala ovu historiju: kroz lična sjećanja, promišljanja, ali i kroz narative u medijima, filmovima, knjigama, udžbenicima i ritualima sjećanja?

"Živim u Srbiji. Većinski stav je bila i ostala negacija genocida u Srebrenici. Preovlađuje stav koji uporno ponavlja i agresivno nameće vlast, jeste da se u Srebrenici "dogodio veliki zločin", ali da taj zločin nije bio genocid. Presuda Međunarodnog suda pravde, kao ni presude Tribunala za ratne zločine pojedinim okrivljenima nisu bitno promenile vladajući narativ. Na žalost, većina je prihvatila negatorski stav. Tek izuzetno i povremeno i to uglavnom među mirovnim aktivistima obnavlja se sećanje na genocid.

Izvesna promena je nastupila filmom "Quo Vadis, Aida?", kojim je genocid "personalizovan" njegovim pojedinačnim žrtvama. Ipak poruke filma nisu stigle do velikog broja ljudi. Istraživanja domaćih humanitarnih organizacija došla su do malog broja ljudi.

Projektovan je i sproveden organizovani društveni zaborav. Veruje režim da će zaborav društva ovde dovesti do opšteg zaborava.

Podsećanja na genocid se, štaviše, posredno kažnjavaju. Aktivistkinja koja je jajima gađala mural ratnog zločinca Ratka Mladića, prekršajno je kažnjena zbog "remećenja javnog reda i mira" decenijama posle srebreničkog genocida."

GENERACIJA ROĐENA U HISTORIJI (ONI KOJI SU ROĐENI 1995. GODINE)

Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

• Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

"Trideset godina poslije, ponovo svjedočimo oblikovanju historije usred političkih manipulacija narativima. Zato se od nas traži da transgeneracijsko pamćenje nosi kulturu sjećanja i odgovornosti prema istini – u ime budućih generacija koje moraju učiti kako se gradi i čuva mir.

Kako danas generacija rođena u godini genocida u Srebrenici razumije ovu historiju? I na koji je način odrastanje u njenom naslijeđu oblikovalo njihov osjećaj identiteta, sjećanja i odgovornosti?

Današnji tridesetogodišnjaci mogli bi se grubo podeliti na tri grupe. Najveća je grupa ravnodušnih, što se može smatrati "uspehom" vlasti, njenog negatorskog stava. Tek povremeno, poneko se lecne ako/kad se podseti, ali to ne menja ravnodušnost, ne menja organizovani zaborav.

Drugu grupu čine agresivni negatori, čiji identitet nije formiran zaboravljanjem i ravnodušnošću, nego aktivnim negiranjem. Taj deo generacije je izrastao u aktivne etnonacionaliste, koji podsećanje na genocid u Srebrenici doživljavaju kao "ustaški" stav i kad imaju i najsitniji povod reaguju fizičkim nasiljem. Najmanji je broj onih koji su svesni da je u Srebrenici počinjen zločin genocida i koji su spremni da javno iznesu činjenice o genocidu i da javno brane taj stav. Ne kriju se iza generacije koju su tada činili odrasli ljudi i spremni su da preuzmu deo društvene odgovornosti na sebe. Na žalost, takvih je veoma malo."

DINAMIKA TRANSGENERACIJSKOG PAMĆENJA (1995–2025.)

Društvo u BiH i dalje je obilježeno ratnim traumama. Prevladavajuće etnonacionalne politike drže građane u strahu, pod stalnom prijetnjom novog rata – radi vlastitih interesa. Politika je instrumentalizovala traumu.

• Kako su – i da li su – generacije iz BiH i regije koje su proživjele ratove u bivšoj Jugoslaviji, posebno događaje iz 1995. godine, i generacija rođena te iste godine oblikovale međusobno razumijevanje prošlosti? Koliko su njihova gledišta danas usklađena – a u čemu se razlikuju?

"Generacije zrelih i tek rođenih u vreme srebreničkog genocida, u Srbiji, ne postavljaju se bitno različito. Najvećem broju - zajedničko je ćutanje. Stariji ćute, zato što znaju šta sve "treba" da prećute da bi se održao prividni društveni mir.

Većina onih rođenih 1995. ćuti i ravnodušna je. Za njih nije bitno što je tad počinjen genocid. Reakcija društva, kao da je dogovorena: nešto loše se desilo u Srebrenici, ali šta mi imamo sa tim?"

REGIONALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, NASLJEĐE ILI TRAUMA (2025–2055.)

Trideset godina nakon rata, etnički identitet i dalje nadvladava građanski. U poslijeratnom društvu, struktura etnonacionalno podijeljenog prostora često onemogućava građanske inicijative, jer im se automatski pripisuje etnički predznak.

• Kako bi politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj u Bosni i Hercegovini – i šire u regiji – mogao utjecati na to kako će se transgeneracijsko pamćenje u narednih 30 godina čuvati, reinterpretirati ili negirati?

"Najefikasniji način transgeneracijskog pamćenja genocida u Srebrenici, bila bi škola, školovanje uopšte.

Znamo da je ista istorija u regiji - ispričana kao nekoliko sasvim različitih istorija. Te različite "istorije" nisu rezultat stvarnog istorijskog učenja, nego naknadnog prekrajanja, manipulacije, predstavljanje lažnih narativa kao istinskih, zanemarivanje, isticanje "svojih" stvarnih ili izmišljenih žrtvovanja u prvi plan, na račun onih "drugih". Nekadašnje bratstvo i jedinstvo predstavljaju se kao komunistička, a ne kao civilizacijska tvorevina. Što su režimi država u regiji više autokratski nego demokratski, nema izgleda da se stvarna istorija genocida u Srebrenici ili ocena ćutanja o njoj "probiju" kroz mnoštvo naknadno preinačenih istorija.

Drugi efikasan način bili bi nepristrasni i odgovorni mediji. Međutim, u Srbiji i oni mediji koji nisu pod kontrolom režima, pomenu ne toliko genocid, koliko sudske presude o njemu, o "okruglim" godišnjicama.

Ako na današnju mladu generaciju zaista najviše utiču društvene mreže - njihove teme nisu odgovoran pristup genocidu u Srebrenici, nego teorije zavere o njemu."

GLOBALNA BUDUĆNOST: TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE, RAVNODUŠNOST ILI REVIZIONIZAM (1995 - 2025 - 2055.)

U savremenom svijetu, geopolitika ubrzano uslovljava historijske narative i transgeneracijsko pamćenje – otvoreno trgujući uticajem u konfliktima i izborima strana kroz dnevno-politički revizionizam.

• Kako bi globalni politički poremećaji, konfliktni međunarodni historijski narativi i promjenjive norme o pravdi i ljudskim pravima mogli oblikovati načine na koje će se u narednih 30 godina prenositi, osporavati ili prešućivati znanje o ratnim događanjima iz BiH i regije kroz generacije?

"U ovom trenutku najviše izgleda verovatna revizija istorije, uglavnom kao posledica izbora Trumpa za predsednika SAD. Očigledan genocid u Gazi se odlučno negira tvrdnjom da je to pravi odgovor na navodno svetski raširen antisemitizam. Vrhunac je pokušaj devastacije univerziteta koji nisu suzbijali demonstracije studenata zbog zločina u Gazi. Moguće je da odmazda prema najboljim univerzitetima, u narednoj deceniji suzbije pošten istorijski pristup i genocidu u Srebrenici. Čini se da je posle negiranja genocida u Gazi, sa visokog mesta u svetu, moguće bez posledica negirati svaki genocid."



Mišljenja i uvidi izneseni u ovom tekstu odražavaju isključivo stavove autora. Ove priloge objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.