Ovo izdanje Modula prenosa znanja: Umijeće razumijevanja #3 - Kultura znanja, predstavlja strukturiranu alatku za obrazovanje, promišljanje i kritičko suočavanje sa izazovima pamćenja. 24 ličnosti iz bivše Jugoslavije odgovaraju na pet pitanja s ciljem da ponude raznolike uvide i perspektive o transgeneracijskom pamćenju.
Kako se pamćenje prenosi između generacija, koji uslovi oblikuju njegovo prenošenje i na koji način utječe na savremeno društvo? TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE se odnosi na prenošenje historijskih iskustava, trauma i narativa s jedne generacije na drugu. Ono obuhvata način na koji pojedinci, porodice, zajednice i društva prenose znanja i posljedice događaja iz prošlosti - kroz obrazovanje, pripovijedanje, kulturu, medije ili institucionalne okvire. Više od bazičnog sjećanja, transgeneracijsko pamćenje oblikuje način na koji se historija razumije, suočava sa njom ili poriče kroz vrijeme. Ima važnu ulogu u formiranju kolektivnog identiteta, utjecaju na međugeneracijske odnose i oblikovanju metoda na koji se društva nose s nepravdom, sukobima i odgovornošću.
Ovaj izazov je posebno vidljiv u postkonfliktnim društvima gdje nasilje nije počinjeno u tajnosti, već pred očima institucija, lokalnih zajednica i međunarodne zajednice. U takvom okruženju nije problem nedostatak dokaza, već politička borba oko toga kako se ti dokazi upotrebljavaju, iskrivljuju ili brišu. Kada institucije ne uspiju da se odupru ovom procesu, one postaju dio problema, zbog čega se društva u bivšoj Jugoslaviji i dalje bore s transgeneracijskim pamćenjem, gdje javni diskurs nije oblikovan istinskim suočavanjem s prošlošću, već njenom manipulacijom i potiskivanjem.
Suočavamo se s tri generacije, od kojih je svaka oblikovana posebnim odnosom prema ovoj historiji. Prva generacija su oni koji su proživjeli rat i još uvijek se suočavaju s naslijeđem neostvarene pravde i osporavane istine. Druga generacija su oni rođeni krajem rata 1995. godine, koji sada pune trideset godina, a odrasli su u društvu koje je često negiralo ili iskrivljavalo činjenice o ratu i njegovim posljedicama. Mnogi od njih su odrasli bez pristupa pouzdanim informacijama o raspadu Jugoslavije ili su učili narative koji umanjuju ili relativiziraju ratne zločine i genocid u Srebrenici. Dolazak treće generacije, onih koji su se rodili u 2025. godini, nudi izazov i priliku. Ono što će ova generacija saznati za trideset godina, i kako će to znanje steći, zavisit će o tome kako definišemo, strukturiramo i prioritiziramo transgeneracijsko pamćenje.