Percepcije

TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE se odnosi na prenošenje historijskih iskustava, trauma i narativa s jedne generacije na drugu. Obuhvata način na koji pojedinci, porodice, zajednice i društva prenose znanja i posljedice događaja iz prošlosti-kroz obrazovanje, pripovijedanje, kulturu, medije ili institucionalne okvire. Više od bazičnog sjećanja, transgeneracijsko pamćenje oblikuje način na koji se historija razumije, suočava sa njom ili poriče kroz vrijeme. Ima važnu ulogu u formiranju kolektivnog identiteta, uticaju na međugeneracijske odnose i oblikovanju metoda na koji se društva nose s nepravdom, sukobima i odgovornošću.

Dok obilježavamo trideset godina od genocida u Srebrenici, suočavamo se sa tri generacije, od kojih je svaka oblikovana posebnim odnosom prema ovoj historiji. Prva generacija su oni koji su proživjeli rat i još uvijek se suočavaju s naslijeđem neostvarane pravde i osporavane istine. Druga generacija su oni rođeni krajem rata 1995. godine, koji sada pune trideset godina, a odrasli su u društvu koje je često negiralo ili iskrivljavalo činjenice o ratu i njegovim posljedicama. Mnogi od njih su odrasli bez pristupa pouzdanim informacijama o raspadu Jugoslavije ili su učeni na različitim narativima koji umanjuju, negiraju ili relativiziraju ratne zločine i genocid u Srebrenici. Dolazak treće generacije, onih koji će se roditi 2025. godine, nudi izazov i priliku. Ono što će ova generacija saznati za trideset godina, i kako će to znanje steći, zavisiće od o tome kako definišemo, strukturiramo i postavljamo prioritete transgeneracijskog pamćenja.

Ova sekcija okuplja 24 ličnosti iz bivše Jugoslavije, koji odgovaraju na pet pažljivo postavljenih pitanja osmišljenih da izazovu širok spektar generacijskih i profesionalnih perspektiva o odgovornosti i izazovu transgeneracijskog pamćenja. Akademici, novinari, umjetnici, intelektualci, aktivisti i historičari - odražavaju složen odnos između ličnog iskustva, javnog diskursa i historijske odgovornosti.

Pet pitanja, pet odgovora, jedno ogledalo vremena

U središtu ove sekcije leži zajedničko promišljanje: Kako se pamćenje prenosi kroz generacije, koji uslovi oblikuju njegovo prenošenje i na koje načine ono utiče na savremeno društvo? Ovaj urednički okvir nije zamišljen samo kao podsticaj njihovim percepcijama, već i kao ogledalo regionalne svijesti, od 1995. do 2025. i dalje.

Generacija proživljene historije

Ovo pitanje poziva na razmišljanje o tome kako je generacija koja je preživjela rat obradila i oblikovala ono što sada shvatamo kao proživljenu historiju. Kako su doprinosili formiranju kolektivnog pamćenja kroz medije, obrazovanje, kulturu i prakse obilježavanja, te kako njihovo iskustvo utiče na transgeneracijsko pamćenje danas.

Generacija rođena u historiji

Rođena u godini genocida u Srebrenici, ova generacija je odrasla u ambijentu politički manipulisanih narativa i suprotstavljenih verzija nedavne historije. Bez ličnog iskustva rata, naslijedili su njegove posljedice - društvene, političke i emocionalne - koje i dalje oblikuju njihov odnos prema identitetu, sjećanju i odgovornosti. Fokusirajući se na njihovu perspektivu, nastojimo razumjeti kako ova generacija tumači naslijeđe u kom je rođena i na koji način prenosi istinu budućim generacijama.

Dinamika transgeneracijskog pamćenja (1995–2025)

Ova tema istražuje da li su generacija koja je proživjela rat i generacija rođena nakon njega razvile zajedničko razumijevanje prošlosti ili i dalje postoji raskorak u iskuatvu, pamćenju i značenju koji ih razdvaja. Otvara pitanje o tome kako se pamćenje osporava, komunicira ili izbjegava unutar porodice, institucija i javnog prostora, i šta to otkriva o našoj kolektivnoj sposobnosti da se prošlost suoči sa istinom i odgovornosti.

Regionalna budućnost: Sjećanje, naslijeđe ili trauma (2025–2055)

Gledajući unaprijed, ovo pitanje razmatra kako politički, društveni, obrazovni i kulturni razvoj širom bivše Jugoslavije može oblikovati putanju transgeneracijskog pamćenja u narednih trideset godina. Hoće li regija razviti uvjete koji podstiču očuvanje i produbljivanje historijskog razumijevanja, ili će se pamćenje nastaviti fragmentirati, reinterpretirati ili potiskivati? Percepcije otkrivaju ne samo kako se prošlost tretira, već i da li buduće generacije nasljeđuju istinu, ili teret nerazriješenih trauma.

Globalna budućnost: Sjećanje, ravnodušnost ili revizionizam (2025–2055)

U ubrzanim promjenama u globalnom kontekstu, ova perspektiva ispituje kako promjene u geopolitici, međunarodnim normama i historijskom diskursu mogu utjecati na budućnost sjećanja u globalnim razmjerama. Ako politički interesi određuju koje se historije veličaju, iskrivljuju ili prešućuju, postavlja se pitanje: hoće li se sjećanje na rat u Bosni i Hercegovini i genocid u Srebrenici sačuvati kao upozorenje ili revidirati kako bi služilo novim globalnim agendama, ili postepeno potisnuti globalnom ravnodušnošću? Način na koji će ova historija biti upamćena, ili zaboravljena, govoriće mnogo o vrijednostima koje će buduće generacije učiti da nose sa sobom.

U cjelini, ova promišljanja ne teže postizanju konsenzusa, već nude presjek načina na koji pamćenje živi, mijenja se i biva osporavano kroz vrijeme. Ona otkrivaju i pukotine i kontinuitete, podsjećajući nas da je ono što se pamti, i ono što se zaboravlja, oblikovano zavisno od moći, mjesta i generacije. Tako se otvara prostor za nova pitanja, novu odgovornost i dublje razumijevanje prošlosti koja ne prestaje da traje.

Posebna zahvalnost autorima odgovora na našu temu Transgeneracijsko pamćenje: 30 godina poslije – za njihova vlastita razmišljanja, stavove i perspektive, oblikovane ličnim iskustvom, znanjem i integritetom. Njihovi prilozi predstavljaju ogledalo društva i vremena, ali i mapu mogućih pravaca kretanja ovog regiona u suočavanju s prošlošću u stalnom preplitanju između pamćenja, šutnje i traženja razumijevanja. Ove percepcije objavljujemo s namjerom da potaknemo promišljanje i otvorimo prostor za različita viđenja, na temu Transgeneracijskog pamćenja u Bosni i Hercegovini i regionu.