| 1. | PROLOG |
| 2. | POZADINA |
| 3. | PERCEPCIJE - NEKADA I SAD |
| 3.1. | Enes Zlatar Bure |
| 3.2. | Nedžad Begović |
| 3.3. | Una Bejtović |
| 3.4. | Amina Begović |
| 3.5. | Adi Sarajlić |
| 3.6. | Sabrina Begović-Ćorić |
| 3.7. | Srđan Jevđević |
| 3.8. | Haris Pašović |
| 3.9. | Vesna Mišanović |
| 3.10. | Amra Zulfikarpašić |
| 3.11. | Amina Begović |
| 3.12. | Fuad Babić |
| 3.13. | Riad Ljutović |
| 3.14. | Prof. Rešad Arnautović |
| 3.15. | Arijana Saračević Helać |
| 3.16. | Selma Hodžić / Sanina Rizvanbegović |
| 3.17. | Prof. Ognjenka Finci |
| 3.18. | Ferida Duraković |
| 3.19. | Dr. Bakir Nakaš / Dr. Vesna Čengić |
| 3.20. | Mladen Jeličić Troko |
| 3.21. | Maja Tulić |
| 3.22. | Dragan Rokvić |
| 3.23. | Šemsa Mehmedović |
| 3.24. | Adnan Harambašić |
| 4. | INTERAKTIVNA MAPA OPSTANKA |
| 5. | REFERENCE |
Opsada Sarajeva 1992-96. MAPIRANJE GRADA POD OPSADOM Umijeće preživljavanja #1 |
Opsada Sarajeva 1992-96. BITI ISPRED STRAHA Umijeće preživljavanja #2 |
| 1. | PROLOG |
| 2. | POZADINA |
| 3. | PERCEPCIJE - NEKADA I SAD |
| 3.1. | Enes Zlatar Bure |
| 3.2. | Nedžad Begović |
| 3.3. | Una Bejtović |
| 3.4. | Amina Begović |
| 3.5. | Adi Sarajlić |
| 3.6. | Sabrina Begović-Ćorić |
| 3.7. | Srđan Jevđević |
| 3.8. | Haris Pašović |
| 3.9. | Vesna Mišanović |
| 3.10. | Amra Zulfikarpašić |
| 3.11. | Amina Begović |
| 3.12. | Fuad Babić |
| 3.13. | Riad Ljutović |
| 3.14. | Prof. Rešad Arnautović |
| 3.15. | Arijana Saračević Helać |
| 3.16. | Selma Hodžić / Sanina Rizvanbegović |
| 3.17. | Prof. Ognjenka Finci |
| 3.18. | Ferida Duraković |
| 3.19. | Dr. Bakir Nakaš / Dr. Vesna Čengić |
| 3.20. | Mladen Jeličić Troko |
| 3.21. | Maja Tulić |
| 3.22. | Dragan Rokvić |
| 3.23. | Šemsa Mehmedović |
| 3.24. | Adnan Harambašić |
| 4. | INTERAKTIVNA MAPA OPSTANKA |
| 5. | REFERENCE |
Opsada Sarajeva 1992-96. MAPIRANJE GRADA POD OPSADOM Umijeće preživljavanja #1 |
Opsada Sarajeva 1992-96. BITI ISPRED STRAHA Umijeće preživljavanja #2 |
3.7.
Srđan Jevđević
"Ljudi su rizikovali živote da bi išli na koncerte"
Nastaviti normalan život, stvarati i u limitiranim okolnostima, za sve građane Sarajeva pod opsadom bilo je podjednako važno kao voda, hljeb ili lijekovi. U nenormalnim uslovima formiraju se rock bendovi, na skrivenim, donekle zaštićenim lokacijama održavaju se koncerti i svirke, izvode se djela klasične muzike, organizuju se baletne predstave. Građani rizikuju živote da bi sudjelovali u kolektivnom činu davanja i primanja muzike.
Srđan Jevđević govori o snazi muzike za vrijeme opsade Sarajeva. Šta su koncerti značili za građane Sarajeva, a šta za muzičare?
Sada...
"Mi smo bili svjedoci toga u Sarajevu za vrijeme rata da su sve stvari koje su potrošne bile apsolutno deficitarne, a stvari koje su tzv. nadgradnja su bile dostupne. Ne samo dostupne, nego poželjne."
© FAMA Kolekcija; Enciklopedija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
Nekada...
Fotografija Srđana Jevđevića i Amile Glamočak iz 1992. za vrijeme performansa mjuzikla "Kosa" u opkoljenom Sarajevu.
© FAMA Kolekcija; Makro priča: 'Opsada Sarajeva - Nekada i sada'
Sada...
"Čovjek je u pećini prvo slikao. Pa mu je onda palo na pamet da izađe van. Kada je čovjek prvi put izašao iz pećine i vidio svog komšiju u onoj drugoj pećini kako ima veću pećinu, kako ima mlađu ženu, kako mu malo bolje ide, udario ga je toljagom po glavi i uzeo mu pećinu i sve ono što ima. Tada je nastala civilizacija. Onda je civilizacija tako išla svojim redoslijedima robovlasništva, feudalizma, kapitalizma, socijalizma, kapitalizma ponovo, socijalizma, kapitalizma ponovo, pa opet robovlasništva, pa kapitalizma i tako dalje. Mi smo u tom ratu bili svjedoci nestanka te civilizacije. Nestanka civilizacije kao takve. I bilo je vrlo logično zaključiti da kada civilizacija bude nestajala, nestajat će obrnuto proporcionalnim redom, zbog toga što je to logično i normalno. Mi smo bili svjedoci toga u Sarajevu za vrijeme rata kada su sve stvari koje su potrošne bile apsolutno deficitarne, a stvari koje su tzv. nadgradnja su bile dostupne. Ne samo dostupne, nego poželjne. Ljudi su to htjeli, voljeli. Prije rata nisi puškom ljude mogao natjerati u pozorište. A za vrijeme rata nisi ih mogao natjerati iz pozorišta. Ljudi su definitivno rizikovali svoje živote, da bi išli u pozorište, da bi išli na koncerte, da bi participirali u ne samo javnom, nego art životu.
Sada toga više nema. Sada smo dio svijeta. U najgorem mogućem smislu. Konkurencija. Ko ima veći? Koliko sam ja bolji od tebe? Vidi mene kakav sam, vidi tebe kolišni si! To sve skupa, u mojim očima, je jako neprirodan način razmišljanja i neprirodno stanje. Kad stvari dovedeš u neprirodno stanje, one moraju da se završe. Možda ne danas, možda ne sutra, ali ovo sve skupa mora pojesti samo sebe. Ja sam još uvijek optimista i mislim da ćemo se vratiti u pećinu. I da ćemo slikati u toj pećini onako kako smo slikali prije nego što smo izašli i udarili komšiju po glavi toljagom. Jer u pećini je spas. U slikanju je spas. U umjetnosti je spas. Jah, jah, dobro, dobro, jeste utopija, ali meni lijepo. Šta ću da vam kažem." - Srđan Jevđević, muzičar (juli 2024.)
Više na ovu temu u našoj Makro priči.