Kako bi se mogli kretati opasnim zonama, građani Sarajeva i civilna zaštita za vrijeme opsade nalaze različita rješenja "zaštite" od granata i snajperske vatre. Na velikim raskrsnicama, saobraćajnicama, trgovima postavljaju se transportni kontejneri, olupine starih automobila, kamiona, autobusa. Između nekih zgrada se postavljaju velika platna kao zaštita za prolaznike. Ova rješenja predstavljala su pretežno vizuelnu zaštitu, te nisu garantirale sigurno kretanje ulicama. Fuad Babić govori o značaju postavljanja vizuelne zaštite za prolaznike, ali i o stvarnim rizicima ovakve vrste zaštite građana.
"Mi smo skoro svakih 15 dana mijenjali pozicije kontejnera i prilagođavali se snajperistima."
"Ta vizuelna protusnajperska zaštita se ogledala u postavljanju zavjesa, folija koje su pokrivale raskršća u gradu Sarajevu kuda je narod najviše prolazio, a koja su bila u dometu snajperskog dejstva."
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
„17. septembar ’94. godine je. Kontejneri… mi smo skoro svakih 15 dana mijenjali pozicije i stavljali, odnosno prilagođavali smo se snajperistima. Kako su oni pronalazili nove prostore i rupe u dijelovima grada, tako smo mi te kontejnere postavljali. 17. septembra ’94. godine to je bilo kod… inače raskršće Marijin Dvor je najteže raskršće bilo za antisnajpersku zaštitu za izvesti. Zašto? Zato što je Marijin Dvor jako razvučen i trebaju vam stotine i stotine kontejnera pa da nešto uradite. Međutim, žitelji mjesne zajednice Marijin Dvor II, a to vam je Istarska i iza leđa Filozofije, Filozofskog fakulteta, jednostavno nisu… ljudi uopšte nisu mogli da prolaze. Da dođu do osnovnih namirnica. A namirnice smo dijelili u Albanskoj u Mjesnoj zajednici Marijin Dvor I. I sad on iz Istarske mora da prođe taj grozni, široki, veliki Marijin Dvor i da dođe da uzme svoju hranu, da bi preživio. Zato smo se obratili UNPROFOR-u da nam te kontejnere postavi. Na žalost, mislim da je te godine, tog septembra, ubijen francuski pripadnik oružanih snaga. To je onaj mladi momak od 19 godina koji je vozio viljuškar. A ubijen je na taj način… dok je spuštao kontejner, snajperista ga je dočekao, direktno ga je pogodio u glavu. Mislim da je to snimljeno. To je direktno u stvari prenos bio… ubistva, klasičnog jednog ubistva… tu. Pored silnih onih naših ubistava koji su ljudi ginuli, tad smo imali i tog stranca kojeg su ubili.“ - Fuad Babić, komandant Civilne zaštite
© FAMA Kolekcija; Makro priča: 'Opsada Sarajeva - Nekada i sada'
„Protusnajperska zaštita, de facto vizuelna zaštita, je inicirana od strane UNPROFOR-a i od još nekih drugih institucija u gradu Sarajevu. Blago rečeno, mogu da kažem da nam ta vizuelna protusnajperska zaštita nije baš puno pomogla. Ljudi su i dalje ginuli i to masovno su ginuli. Tako da ne mogu sa sigurnošću da kažem, možda je nekoga i spasila. Vjerovatno jeste. Ali ljudi su, ponavljam, i dalje ginuli. Ta vizuelna protusnajperska zaštita se ogledala u postavljanju zavjesa, folija koje su pokrivale raskršća u gradu Sarajevu kuda je narod najviše prolazio, a koja su bila u dometu snajperskog dejstva. Kad govorimo o lokalitetima koji su bili pokriveni snajperskim djelovanjem to je recimo ulica Maksima Gorkog, Marin Dvor, Nedžarići i Dobrinja. De facto kompletan grad je bio pokriven snajperskim djelovanjem i ljudi su masovno ginuli.“ - Fuad Babić, inžinjer građevinarstva i penzionisani stručnjak Zavoda za izgradnju Kantona Sarajevo, ratni komandant Civilne zaštite grada Sarajeva
Više na ovu temu u našoj Makro priči.