Zima u Sarajevu pod opsadom zapamćena je kao iznimno oštra. Građani Sarajeva su tokom ledenih dana i još ledenijih noći, bez grijanja, još jače osjećali egzistencijalnu neizvjesnost. U takvim okolnostima, kada nije bilo ogrjeva, vode, hrane, niti dovoljno tople odjeće, građani Sarajeva nastoje da opstanu uz neprekidni rad, inventivnost i aktivnost, koji mogu spasiti i njihovo mentalno zdravlje. Nastoje ići svakodnevno na posao, iako ga uglavnom nije bilo, rade na pronalasku hrane, vode, ogrjeva bilo koje vrste, prisjećaju se starih hobija, bave se sportom, koliko to mogu u zatvorenim prostorima ili uz rizik na otvorenom.
Enes Zlatar Bure u dva različita vremena, iz dvije perspektive - nekada i sada - opisuje nadrealne scene skijanja usred grada pod opsadom. Zajedno sa prijateljima skijama se spuštao strmim sarajevskim ulicama prekrivenim snijegom, pod granatama, rizikujući živote, samo kako bi skijanjem, jednom mirnodopskom aktivnošću, održali privid normalnosti.
"Tako da sam napravio video spot. Nas dvojica skijamo, granate okolo padaju, međutim, tog zvuka nema, preko je muzika."
"To moje skijanje prije trideset godina tokom opsade Sarajeva, pored muzike, za mene je bila neka slamka spasa. Nešto što me održalo normalnim."
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
“To je u stvari bio nastavak tradicije koja je započela ’93. godine u martu, kada smo prvi put nas dvojica uzeli skije i krenuli da skijamo niz Soukbunar, niz Gaj, tako niz razne ulice Sarajeva, dok su granate okolo padale i pljuštale. I ljudi koji su bježali po ulicama su vidjeli dva lika koji nose skije, mislim potpuno iz nekakvog drugog svijeta. Međutim, svrha tog skijanja ’93. je bila – ja sam snimao jedan film, video pismo, svojoj djevojci u Švedsku i ja sam njoj htio da pokažem kako mi tu živimo, šta radimo. A samo skijanje sam snimao zato što je to nešto što je bilo tad nemoguće. Apsolutno nemoguće. Ja sam tim skijanjem projektovao svoje snove. Jer ja sam sanjao da idem na Bjelašnicu, na Jahorinu, ne znam ni ja gdje, da skijam. A, naravno, nije se moglo. Tako da sam napravio taj video spot. Nas dvojica skijamo, granate okolo padaju, međutim, tog zvuka nema, preko je muzika. I to sad izgleda kao neki spot, razglednica, iz… ne znam ni ja… Sestrijera, turistička.” - Enes Zlatar, muzičar (februar 1994.)
© FAMA Kolekcija; Makro priča: 'Opsada Sarajeva - Nekada i sada'
“Koliko god blentavo zvučalo, to moje skijanje prije trideset godina tokom opsade Sarajeva, pored muzike, za mene je bila neka slamka spasa. Nešto što me održalo… održalo normalnim. Kad gledam ovaj snimak koji ste mi vi poslali - ono što sam govorio prije tridesetak godina u vezi tog skijanja i ono što sam tada mislio, apsolutno isto se tako osjećam i apsolutno isto tako mislim i danas. A malo je stvari u životu oko kojih ne promijenite stavove i mišljenje u rasponu od trideset godina. Ali, evo, ovo je jedna od tih rijetkih stvari. To govori o tome koliko mi je to bitna stvar bila, i dan danas je, u mom životu.” - Enes Zlatar, muzičar (decembar 2023.)
Više na ovu temu u našoj Makro priči.