Opsada Sarajeva pokazala je na koje sve načine je moguće terorizirati jedan grad, između ostalog i prekidom opskrbe vodom. Građani Sarajeva bili su prisiljeni da tragaju za različitim izvorima vode. Voda se točila iz Sarajevske pivare, iz rijetkih cisterni, a u domaćinstvima se koristila kišnica, snijeg ili voda iz improviziranih bunara. Odlazak po vodu pod udarima granata i snajpera, nošenje kanistera različitih veličina i iznalaženje novih načina da se prenese što veći broj kanistera postaju dio svakodnevne rutine.
Nedžad Begović svjedoči o tome šta je za njegovu porodicu značio odlazak po vodu, znajući da je svaki izlazak iz kuće podrazumijevao da postoji opasnost od udara granate ili snajpera. Iz arhiva FAMA Kolekcije smo mu pokazali staru crnobijelu fotografiju iz perioda opsade, na kojoj je on sa kanisterima za vodu. Tako se prisjetio svakodnevne potrage za vodom i življenja sa minimalnim količinama ovog životno važnog resursa.
"Jedan od mojih najvećih ratnih projekata bio je ovaj bunar koji sam iskopao sa mojim komšijama. Koristili smo ga više od dvije godine."

© FAMA Kolekcija; Enciklopedija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
© FAMA Kolekcija; Makro priča: 'Opsada Sarajeva - Nekada i sada'
"Znam da u arhivu imate fotografiju ovih vrata u kojima ja stojim sa kanisterima. Ova vrata danas ovako izgledaju. Kroz ta vrata sam prolazio kada sam išao do neke cisterne ili negdje u potragu za vodom. Ovdje se nalazi oluk moje zgrade gdje smo skupljali vodu kišnicu ili kad se snijeg topi i to je bila tzv. tehnička voda. To znači da smo se njome kupali na način koji je već poznat manje-više svima, a to je da se u kadu stavi lavor, onda uđeš u lavor i onda mene žena posipa vodom i ja se kupam. Onda se ta voda koristi za zasipanje wc šolje. Pošto je voda topla, onda zarose pločice u kupatilu i onda žena to obriše. Jedan od mojih najvećih ratnih projekata bio je ovaj bunar koji sam iskopao sa mojim komšijama. Koristili smo ga više od dvije godine. Bio je dubok 7,5 metara. Naišli smo na glinu i tad smo znali da moramo dublje kopati. Znači, bilo nam je svejedno, koliko god, pravo i duboko, to je bila šifra, pa dok ne nađemo vodu. Danas je što se tiče vode sve obično, podrazumijevajuće, normalno. Imamo vodu. Jedino što mi je ostao refleks iz rata je to da kada perem zube ili kad se brijem onda ne pustim vodu da curi nego dok četkam zube, ja zatvorim vodu, pa je ponovo otvorim i tako negdje doprinosim globalnoj zaštiti vode. Nadam se da ovaj bunar koji sam vam pokazao neće više nikada biti na taj način korišten, upotrebljavan. A, komplikovana su vremena, pa hajd‘ znaj." - Nedžad Begović, reditelj (februar 2024.)
Više na ovu temu u našoj Makro priči.