| 1. | PROLOG |
| 2. | POZADINA |
| 3. | PERCEPCIJE - NEKADA I SAD |
| 3.1. | Enes Zlatar Bure |
| 3.2. | Nedžad Begović |
| 3.3. | Una Bejtović |
| 3.4. | Amina Begović |
| 3.5. | Adi Sarajlić |
| 3.6. | Sabrina Begović-Ćorić |
| 3.7. | Srđan Jevđević |
| 3.8. | Haris Pašović |
| 3.9. | Vesna Mišanović |
| 3.10. | Amra Zulfikarpašić |
| 3.11. | Amina Begović |
| 3.12. | Fuad Babić |
| 3.13. | Riad Ljutović |
| 3.14. | Prof. Rešad Arnautović |
| 3.15. | Arijana Saračević Helać |
| 3.16. | Selma Hodžić / Sanina Rizvanbegović |
| 3.17. | Prof. Ognjenka Finci |
| 3.18. | Ferida Duraković |
| 3.19. | Dr. Bakir Nakaš / Dr. Vesna Čengić |
| 3.20. | Mladen Jeličić Troko |
| 3.21. | Maja Tulić |
| 3.22. | Dragan Rokvić |
| 3.23. | Šemsa Mehmedović |
| 3.24. | Adnan Harambašić |
| 4. | INTERAKTIVNA MAPA OPSTANKA |
| 5. | REFERENCE |
Opsada Sarajeva 1992-96. MAPIRANJE GRADA POD OPSADOM Umijeće preživljavanja #1 |
Opsada Sarajeva 1992-96. BITI ISPRED STRAHA Umijeće preživljavanja #2 |
| 1. | PROLOG |
| 2. | POZADINA |
| 3. | PERCEPCIJE - NEKADA I SAD |
| 3.1. | Enes Zlatar Bure |
| 3.2. | Nedžad Begović |
| 3.3. | Una Bejtović |
| 3.4. | Amina Begović |
| 3.5. | Adi Sarajlić |
| 3.6. | Sabrina Begović-Ćorić |
| 3.7. | Srđan Jevđević |
| 3.8. | Haris Pašović |
| 3.9. | Vesna Mišanović |
| 3.10. | Amra Zulfikarpašić |
| 3.11. | Amina Begović |
| 3.12. | Fuad Babić |
| 3.13. | Riad Ljutović |
| 3.14. | Prof. Rešad Arnautović |
| 3.15. | Arijana Saračević Helać |
| 3.16. | Selma Hodžić / Sanina Rizvanbegović |
| 3.17. | Prof. Ognjenka Finci |
| 3.18. | Ferida Duraković |
| 3.19. | Dr. Bakir Nakaš / Dr. Vesna Čengić |
| 3.20. | Mladen Jeličić Troko |
| 3.21. | Maja Tulić |
| 3.22. | Dragan Rokvić |
| 3.23. | Šemsa Mehmedović |
| 3.24. | Adnan Harambašić |
| 4. | INTERAKTIVNA MAPA OPSTANKA |
| 5. | REFERENCE |
Opsada Sarajeva 1992-96. MAPIRANJE GRADA POD OPSADOM Umijeće preživljavanja #1 |
Opsada Sarajeva 1992-96. BITI ISPRED STRAHA Umijeće preživljavanja #2 |
3.6.
Sabrina Begović-Ćorić
"Igre su bile prolaz između strahova"
Djeca su se tokom opsade Sarajeva svakodnevno suočavala sa teškim traumama, strahovima i emocionalnim stanjima koji su i za odrasle bili prevelik izazov. Boravak u podrumima, nastava u stanovima, odlazak po vodu sa kanisterima - sve to je za male građane Sarajeva postalo svakodnevnica. U nenormalnim okolnostima odrasli pokušavaju da pruže svaki vid podrške djeci i mladima, kako bi posljedice ratnih dešavanja bile svedene na minimum.
Sabrina Begović-Ćorić u dva različita vremena, kao dijete i kao odrasla žena i majka, pokušava dočarati svoje odrastanje u ratu, igre koje su se igrale te kako su djeca provodila svoje slobodno vrijeme. Trideset godina poslije opsade grada daje svoje viđenje roditeljstva u ratu.
Nekada...
"Moj tata je napravio karte za brže učenje slova i brojeva."
Sada...
"Tek kada sam postala roditelj, shvatila sam šta je za moje roditelje moralo značiti podizati djecu u ratu. Ne samo sačuvati naše živote, već sačuvati i privid normalnosti, sačuvati dječiju razigranost, veselost, maštu."
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
Nekada...
“Moj tata je napravio karte za brže učenje slova i brojeva. To se igra... igra se više djece. Podjele se po neko...po pet karti i onda svi bacaju. I slovo A na primjer i ako je auto, to se kupi. I tako smo lakše učili slova. A za brojeve je bilo, ako je broj 1, jedna kuglica, onda se to kupi i tako smo učili brojeve. To mi je pomoglo da brže u školi učim brojeve i slova. Tako smo se igrali, dolazili su moji neki rođaci i rodice. Igrala sam se sa drugovima i drugaricama, igrali smo se sa tim kartama, zabavljali smo se tako i provodili vrijeme, kada nam je bilo dosadno, s tim kartama... tako. I kad sam krenula u školu puno lakše je bilo da učim.” - Sabrina Begović, Učenica
© FAMA Kolekcija; Makro priča: 'Opsada Sarajeva - Nekada i sada'
Sada...
„Trideset godina kasnije i sama sam majka. Imam troje djece za čije igračke zapinjemo po kući. Igračaka imaju u izobilju. Tek kada sam postala roditelj, shvatila sam šta je za moje roditelje moralo značiti podizati djecu u ratu. Ne samo sačuvati naše živote, već sačuvati i privid normalnosti, sačuvati dječiju razigranost, veselost, maštu. Upravo su to bile igračke koje je tata pravio. Ne samo da ispunimo vrijeme, nego da rastemo s tim, da učimo i da usmjerimo pogled u neke ljepše stvari. Te igračke su bile više od igračaka. Te igre su bile više od igre. Značile su sačuvati razum. Sačuvati razum i naći neki prolaz između strahova i ipak imati djetinjstvo.“ - Sabrina Begović-Ćorić, rediteljica i producentica
Više na ovu temu u našoj Makro priči.