Dragan Rokvić

U FAMA Kolekciji, u SARAJEVO LIFE Magazinu objavljen je strip kojeg ste završili 1994. godine. Naslov stripa je "Hamsunov Baedeker", a osnova mu je istoimeni esej Bore Ćosića koji ga je napisao 1993. godine tokom svog egzila u Rimu. Možete li se prisjetiti kada i kako je nastala ideja za ovaj strip?

Dragan Rokvić: Ideja za strip je došla od Suade Kapić koja me pozvala na razgovor, iznijela ideju i ostavila mi slobodu da napravim scenarij odnosno koncept po kojem će strip biti izveden. Imao sam tu priču od Bore Ćosića koju sam tada sa 24 godine i polulud od ratnih dešavanja malo razumio, više sam je osjetio, pa sam se vodio osjećajem i intuicijom, odnosno inspiracijom koja me vodila.

U Vašem stripu se isprepliću scene iz Ćosićevog eseja i scene iz Sarajeva pod opsadom. Ćosić za naslov eseja koristi ime Karla Baedekera, izdavača poznatih njemačkih turističkih vodiča kao metaforu, a u Sarajevu pod opsadom radi se na vodiču "Umijeće opstanka" (FAMA produkcija). Vi ste uzeli taj koncept za vaš strip? Koliko dugo ste radili na njemu - od koncepta do finalnog rada? Kako je izgledao svakodnevni proces crtanja stripa u ratnim uslovima?

Dragan Rokvić: Nisam imao pojma ko je Baedeker, imao sam FAMA-in vodič za preživljavanje i tu priču Bore Ćosića, kao inspiraciju, odnosno uputstvo o čemu bi trebao da bude strip. U priči se spominjala djevojka koja mi je kao lik bila vodič kroz sarajevski dio priče. Sad se sjećam, kad ste pomenuli Vodič, i kad sam nakon 30 godina ponovo vidio strip, da sam koristio fotografije iz FAMA-inog vodiča za preživljavanje, npr. kad oni ljudi testerišu deblo na grobu. Mislim da sam strip nacrtao jako brzo, za nekoliko dana, ja sam uglavnom vrlo brz crtač, a pogotovo tad u dvadesetim, isporučivao sam crteže u nevjerovatno kratkom vremenu. Naravno, to ima pluseva i minusa, kvalitet trpi, ali naručioci su zadovoljni. Nije šala, svjestan sam nedostataka koji proizilaze iz takve brzine, ali s druge strane zadrži se energija kod takvog načina rada i ako imaš šarm i stil, to dođe do izražaja pa se puno toga oprašta. Svakodnevni proces tad je bio po sistemu rada kao što bi izgledao i u mirnodopskim uslovima, samo što su stres i adrenalin u ogromnom plusu. Istovremeno imaš besmisao crtanja stripa i želju da crtaš, ne samo da zaradiš, već i da se izraziš i da ne poludiš. Sa ovog vremenskog odstojanja čini se skoro simpatično.

Čime ste se još bavili tokom opsade Sarajeva? Znamo da ste muzičar, ilustrator, crtač stripova... Možete li se prisjetiti drugih kreativnih projekata koje ste realizirali tokom opsade? Da li ste u tom periodu uradili još neki strip? Da li ste se tokom opsade grada bavili muzikom?

Dragan Rokvić: Bavio sam se svim tim, dosta. Slušao sam muziku kad god sam mogao i svirao, pravio neke pjesme, pisao priče. Profesionalno, ili za novac, uglavnom sam crtao stripove. Moj prijatelj Karim Zaimović koji je nažalost poginuo i to pred sam kraj rata, nabavljao je preko svih mogućih kanala, strip magazine i albume, pa smo kod njega ili kod mene, gledali sve te radove i diskutovali, slagali se, a i ne slagali, blago rečeno. Karim je bio takav izvor znanja, ne samo iz svijeta stripa, nego i muzike, književnosti i filma. Ogroman je broj strip crtača, pisaca i muzičara za koje sam saznao i zavolio ih, zahvaljujući njemu. Skupa smo uradili 30 tabli „Sezona bez đavola“, strip po njegovom scenariju, koji je bio inspirisan "Majstorom i Margaritom" od Bulgakova, kao i strip serijalom "Sandman" od Neila Gaimana. Nažalost, nismo ga završili, ali je to što smo imali, bilo objavljeno u nastavcima u magazinu "Fantom Slobode" koji je izlazio tokom 1995. godine. Bilo je još dosta stripova koje sam nacrtao, a koje su štampali tadašnji magazini i novine u Sarajevu. Sad kad vratim film, više se čitalo i objavljivalo u ratu nego kasnije, a pogotovo danas. Ja se, već odavno, ne smatram strip crtačem, nemam više tu želju ni vrijeme.Da bi mogao da budeš strip crtač treba ljubavi i vremena, a drugi projekti i stvari kojima se bavim, prvenstveno muzika, ne ostavljaju mi puno. U posljednjih dvadesetak godina sam nacrtao toliko i stripova, uglavnom po narudžbi za projekte i tek nekolicinu zato jer sam ja to zamislio i htio. Ako crtam, onda su to storyboardi koji su slični stripu, vizuelno, ali bez robije koju crtanje stripa podrazumijeva, kao i ilustracije za knjige u kojima bas uživam.