| 1. | PROLOG |
| 2. | POZADINA |
| 3. | PERCEPCIJE - NEKADA I SAD |
| 3.1. | Enes Zlatar Bure |
| 3.2. | Nedžad Begović |
| 3.3. | Una Bejtović |
| 3.4. | Amina Begović |
| 3.5. | Adi Sarajlić |
| 3.6. | Sabrina Begović-Ćorić |
| 3.7. | Srđan Jevđević |
| 3.8. | Haris Pašović |
| 3.9. | Vesna Mišanović |
| 3.10. | Amra Zulfikarpašić |
| 3.11. | Amina Begović |
| 3.12. | Fuad Babić |
| 3.13. | Riad Ljutović |
| 3.14. | Prof. Rešad Arnautović |
| 3.15. | Arijana Saračević Helać |
| 3.16. | Selma Hodžić / Sanina Rizvanbegović |
| 3.17. | Prof. Ognjenka Finci |
| 3.18. | Ferida Duraković |
| 3.19. | Dr. Bakir Nakaš / Dr. Vesna Čengić |
| 3.20. | Mladen Jeličić Troko |
| 3.21. | Maja Tulić |
| 3.22. | Dragan Rokvić |
| 3.23. | Šemsa Mehmedović |
| 3.24. | Adnan Harambašić |
| 4. | INTERAKTIVNA MAPA OPSTANKA |
| 5. | REFERENCE |
Opsada Sarajeva 1992-96. MAPIRANJE GRADA POD OPSADOM Umijeće preživljavanja #1 |
Opsada Sarajeva 1992-96. BITI ISPRED STRAHA Umijeće preživljavanja #2 |
| 1. | PROLOG |
| 2. | POZADINA |
| 3. | PERCEPCIJE - NEKADA I SAD |
| 3.1. | Enes Zlatar Bure |
| 3.2. | Nedžad Begović |
| 3.3. | Una Bejtović |
| 3.4. | Amina Begović |
| 3.5. | Adi Sarajlić |
| 3.6. | Sabrina Begović-Ćorić |
| 3.7. | Srđan Jevđević |
| 3.8. | Haris Pašović |
| 3.9. | Vesna Mišanović |
| 3.10. | Amra Zulfikarpašić |
| 3.11. | Amina Begović |
| 3.12. | Fuad Babić |
| 3.13. | Riad Ljutović |
| 3.14. | Prof. Rešad Arnautović |
| 3.15. | Arijana Saračević Helać |
| 3.16. | Selma Hodžić / Sanina Rizvanbegović |
| 3.17. | Prof. Ognjenka Finci |
| 3.18. | Ferida Duraković |
| 3.19. | Dr. Bakir Nakaš / Dr. Vesna Čengić |
| 3.20. | Mladen Jeličić Troko |
| 3.21. | Maja Tulić |
| 3.22. | Dragan Rokvić |
| 3.23. | Šemsa Mehmedović |
| 3.24. | Adnan Harambašić |
| 4. | INTERAKTIVNA MAPA OPSTANKA |
| 5. | REFERENCE |
Opsada Sarajeva 1992-96. MAPIRANJE GRADA POD OPSADOM Umijeće preživljavanja #1 |
Opsada Sarajeva 1992-96. BITI ISPRED STRAHA Umijeće preživljavanja #2 |
3.3.
Una Bejtović
"Puna trpeza ničega"
Tokom opsade Sarajeva glad je bila stvarnost svakodnevnice. Sve zalihe hrane su vrlo brzo potrošene, pijace skoro prazne, a građani sami počinju da sade povrće i voće. Sve zelene površine, parkovi, prostori oko zgrada, žardinjere na balkonima pretvoreni su u gradske bašte. I pored toga, bez humanitarne pomoći koju su u grad uvozile humanitarne organizacije, sa stalnim prekidima dostave, grad ne bi opstao. Građani Sarajeva smišljaju nove recepte za jela sa minimalnim brojem sastojaka.
Una Bejtović govori o tome šta je hrana značila u opsadi, a trideset godina poslije dijeli svoja razmišljanja o tome na koji način je nedostatak hrane za vrijeme opsade utjecao na odnos prema hrani danas.
Nekada...
"Bilo je tu još nekih pića i to je bilo zaista nešto što je ponovo okupilo cijelu porodicu sa jednim novim osjećajem i što je nama tad ipak ulilo nadu da nije sve crno tako kao što izgleda."
Sada...
"Dan danas zaista cijenim svaki komad hrane na stolu i uživam u onome što danas imamo, a tada nismo imali."
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
Nekada...
"U našu kuću je došao paket od ZDF-a koji su poslali radnicima Televizije Bosne i Hercegovine, poklon pakete, u kojima smo našli sve potrebne namirnice za picu i to je bila ovako jedna beketovska situacija. U situaciji da nemate gdje ispržiti tu picu ste prinuđeni ložiti vatru i grijati šporet i kuhinju i same sebe. Imali smo i žutog sira i kečapa i origana i suhog mesa i svih onih stvari koje su potrebne za jedan takav proizvod. Bilo je tu još nekih pića i to je bilo zaista nešto, nešto što je ponovo okupilo cijelu porodicu sa jednim novim osjećajem i što je nama tad ipak ulilo nadu da nije sve crno tako kao što izgleda. Televiziju nismo gledali. Muziku smo slušali na auto-kasetofone koji su bili priključeni na akumulatore. To su bili oni sretni koji su imali akumulatore. Pa ja sam tako jedna od njih." - Una Bejtović, učenica Srednje muzičke škole (decembar 1992.)
© FAMA Kolekcija; Makro priča: 'Opsada Sarajeva - Nekada i sada'
Sada...
"I 30 godina poslije, nove godine donose neku novu nadu da će sljedeća biti još bolja, još kvalitetnija, još radosnija, još zdravija. Hvala Bogu, jedni drugima više ne želimo da se sljedeća ne ponovi u ratu. Međutim, ono što je možda u mom životu ostalo kao konstanta je uvijek želja da za novogodišnju noć imam neki super meni i idem u prednovogodišnju nabavku hrane. Možda i iz tog vremena, kada nismo imali baš puno toga, i dan danas zaista cijenim svaki komad hrane na stolu i uživam u onome što danas imamo, a tada nismo imali." - Una Bejtović, PR ekspertica (mart 2024.)
Više na ovu temu u našoj Makro priči.