Dr. Jessie Barton Hronešová

KLJUČNE IZJAVE:

Za sve se okrivljuje Dejton

"Veliki dio Dejtona se okrivljuje za sve, od rupa do korumpiranih političara. Ponekad se to opisuje i kao blagoslov i kao prokletstvo."

Neki pozitivni ishodi iz Dejtona

"Mislim da smo također vidjeli neke ankete među građanima Bosne i Hercegovine, ne samo među Bošnjacima, koji su, kako vrijeme prolazi, zapravo došli do zaključka da iz Dejtona proizlazi više pozitivnih nego negativnih strana, i ja vjerovatno dijelim to mišljenje."

Mirovni pregovori su nesavršeni

"Svi mirovni pregovori su na ovaj ili onaj način nepotpuni. Zaista ne mogu zamisliti savršen mir koji bismo ikada postigli u bilo kom obliku. Svi su nesavršeni i svi su stvar kompromisa. To je njihova inherentna priroda."

Kritikovanje Dejtona i nerealna očekivanja

"Vidim dosta kritikovanja Dejtona - pomalo nepravedno, služeći se nekom vrstom nerealnih očekivanja. Od nastanka Dejtona bilo je dosta prilika za domaće reforme, koje, da tako kažem, nisu imale nikakve veze sa Dejtonom po sebi. Ali, su propale zbog domaćih politika sračunatog rizika i zbog lokalnih interesa, a ne zbog mirovnih pregovora kao takvih. Dakle, mislim da ćemo možda za 30 godina početi malo drugačije gledati na Dejton... Trebalo bi se više pitati šta da radimo s ovim. Zašto Dejton, odnosno Ustav, nije reformisan i transformisan?"

Dejton kao 'nacrt' je možda jaka riječ

"Mislim da je nacrt možda jaka riječ, ali mislim da je to način vođenja diplomatije koji nije došao niotkuda. Dejton se ponekad prikazuje samo kao ovi pregovori [21 dan], s ljudima koji su bili zatvoreni u vojnoj bazi. Ponekad je cijeli diskurs oko njega vrlo militariziran, ako mogu tako reći."

Perspektiva ustavne strukture

"Dejton, kao takav, za mene nije problem sam po sebi. Problem je ustavna struktura. Dakle, to je jedan dio Dejtona, i mislim da bismo ga trebali gledati iz te perspektive. Očigledno, postoje i druga pitanja s drugim sporazumima i drugim aneksima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali, ustvari, to je Aneks 4.... koji sadrži inherentne tenzije i probleme u kreiranoj ustavnoj strukturi."

Idejni prethodnici Dejtona

"Dejton nije nastao niotkuda. Dejton se temeljio na nizu prethodnih pregovora, prethodnih razgovora i prethodne diplomatije. U nekim je Holbrooke učestvovao, a u nekim nije. Dakle, Dejton se već uspostavljao i pripremao teren i bilo je dosta prijedloga koji su već lebdjeli u zraku. Već je došlo do pregovora o prekidu vatre. To je bio Vašingtonski sporazum. Bilo je raznih planova koji su propali u prošlosti, ali iako su propali, i dalje su korišteni kao idejna osnova, ako hoćete, za ono što je Dejton na kraju postao."

Nivo međunarodne saradnje iz 1995. danas bi bio skoro nemoguć

"Jedan od najvećih problema koji danas imamo je to što imamo nekooperativnog člana Vijeća sigurnosti, što je nešto što nismo imali 1995. godine. Tako da bi se, na neki način, moglo reći da je i tajming bio prilično dobar za Richarda Holbrooka da ima Kontakt grupu koja uključuje Rusiju i da Rusija također, na neki način, prisili Miloševića ili razgovara sa Miloševićem da se složi sa nekim od ovih pregovora. Upravo sada, kada imamo Rusiju uključenu u veliki ili stvara veliki ratni sukob, mislim da bi saradnja bila skoro nemoguća, i mislim da je to bio važan komad slagalice... Za mene bi to bila glavna prepreka za Dejton [u 2024.]. Dakle, ne mogu reći da li bi bilo pregovora ili ne, jer su, na kraju krajeva, svi pregovori stvar kompromisa."

Moramo početi da uključujemo globalni jug

"Kada razmišljamo o sukobima, bilo na Bliskom istoku ili Ukrajini i Rusiji, moramo početi uključivati globalni jug, moramo početi, uključivati zemlje BRICS-a, očigledno bez Rusije, na način na koji to možda prije nismo radili jer je postojala mirovna hegemonija zapadnih aktera, posebno NATO-a, Evropske zajednice, Evropske unije, Sjedinjenih Američkih Država i tako dalje, koje su se uvijek okupljale kao velike sile u različitim kontakt grupama."

Ko može djelovati kao nadzornik i ko može pregovarati

"Kada pogledam budućnost mirovnog posredovanja, počinjem da razmišljam o tome koje druge aktere treba uključiti, ko treba da bude za stolom i ko je taj koji može da bude nadzornik, ko može da deluje kao neko ko je u stanju da pregovara o kompromisu."

TRANSKRIPT:

• Molim Vas da pojasnite svoju povezanost i ekspertizu u vezi sa Dejtonskim mirovnim sporazumom.

"Moje ime je Jessie Barton Hronešova. Radim na Školi za slavenske i istočnoevropske studije kao predavač političke sociologije. A veza sa Dejtonom je duga, rekla bih. Prošlo je skoro 20 godina kako se bavim temom politike u Bosni i Hercegovini i bivšoj Jugoslaviji, a posebno se fokusiram na pitanja koja se tiču suočavanja s prošlošću i tranzicione pravde. Ne samo u mom istraživanju. Napisala sam brojne članke o ovim pitanjima.Ali i kao praktičar. Radila sam u MKSJ-u, radila sam za OSCE i za Balkan Investigative Reporting Network sa sjedištem u Sarajevu, a zatim u Beogradu. Dakle, kroz ove različite pristupe, Dejton je uvijek bio vrlo važan dio konteksta i pozadine razumijevanja ne samo kako je završen rat u bivšoj Jugoslaviji,a posebno u Bosni i Hercegovini, ali i za razumijevanje sadašnjih struktura i ustavnog uređenja u Bosni i Hercegovini."

• Trebamo li Dejtonski mirovni sporazum posmatrati kao kontinuum, pri čemu se njegovi pozitivni i negativni aspekti mijenjaju ovisno o kontekstu? Kako pomiriti ovu napetost između uspjeha i neuspjeha kada razgovaramo o njegovoj budućnosti i njegovom naslijeđu?

"Vidite da se Dejton često krivi za sve, od rupa do korumpiranih političara. Ponekad je opisan, kao što kažete, i kao blagoslov i kao prokletstvo. Ali vidjeli smo i neke ankete provedene među građanima BiH, ne samo među Bošnjacima, da su kako vrijeme odmiče zapravo došli do zaključka da iz Dejtona proizilazi više pozitivnih nego negativnih strana. I vjerovatno dijelim to mišljenje i nadam se da ću moći objasniti zašto. Tako da, kao prvo, Dejton kao takav, po mom mišljenju, nije problem sam po sebi. Problem je ustavna struktura. Dakle, to je jedan dio Dejtona. I mislim da bismo to trebali gledati iz te perspektive. Postoje i drugi problemi, očigledno, sa nekim drugim sporazumima i nekim drugim aneksima Dejtonskog mirovnog sporazuma. Ali zapravo, to je Aneks IV, u kojem su ustavne slabosti koje neki ljudi često smatraju sinonimom za Dejton, čini se da je to problem jer ima neku vrstu inherentnih tenzija. Je li ovo sporazum o grupnim pravima ili je ovo sporazum o individualnim pravima? I tu postoje neke kontradiktornosti koje su se sigurno mogle spriječiti vjerovatno uz više vremena i više pregovora. A vi znate bolje od mene da su pregovori u toj prostoriji, u tih mjesec dana bili izuzetno napeti i teški. Tako da ne bih željela da krivim bilo koga za neke od ovih nedostataka. Ali i dalje vjerujem, iz moje perspektive, mislim da svi to gledamo retrospektivno, da je sporazum postigao ono nemoguće. Zadržao je državu koja je bila razorena brutalnim sukobom. I potencijalno, pokušavalo se postići nemoguće, da se dovedu grupe koje su zaključane u ovom sukobu, da se spoje u jednu funkcionalnu državu. I tako su svi mirovni pregovori na ovaj ili onaj način manjkavi. Zaista ne mogu zamisliti savršen mir koji bismo ikada postigli u bilo kom obliku. Svi su nesavršeni i svi su stvar kompromisa. To im je inherentna priroda. Tako da ja vidim dosta kritikovanja Dejtona, što je pomalo nepravedno, služeći se nerealnim očekivanjima. Jer, od Dejtona je bilo i dosta prilika za domaće reforme, koje, da tako kažem, nisu imale nikakve veze sa Dejtonom per se, sa pregovorima 1995. godine u Dejtonu. I one su propale zbog domaćih politika proračunatog rizika i zbog lokalnih interesa, a ne zbog mirovnih pregovora kao takvih. Tako da mislim, možda ćemo za trideset godina početi gledati na Dejton malo drugačije. Ima te inherentne tenzije, ima inherentne probleme u ustavnoj strukturi koja je stvorena, koja iz moje perspektive gleda na identitete kao krute i zaključava ih u tripartitnu državu, za šta se od početka moglo tvrditi da je problematično . I mislim da je Richard Holbrooke i sam to vidio kao problematično. Ali to se na kraju dogodilo. To je bio rezultat ovih napetih pregovora. I zato mislim da bi se trebali više pitati šta da radimo sa ovim? I zašto Dejton, tj. ustav nije reformisan i transformisan? Tako ja gledam na to, da treba prestati sa kritikovanjem Dejtona i da ga ne trebamo koristiti kao vrlo lako žrtveno janje."

• Kako možemo posmatrati Dejtonski pregovarački model: Kao naslijeđe vješte diplomatije koja je okončala rat i održala mir 29 godina ili kao nacrt budućeg rješavanja sukoba?

"Dakle, ne slažem se ni sa jednim ni sa drugim, ako sam iskrena prema vama. Mislim da je, kako kažete, vješta diplomatija veliki dio toga kako ljudi koji zapravo, mislim posebno diplomatski kor, pamte Dejton jer je bio majstorski. Mislim da je bilo raznih aspekata toga u smislu načina na koji je Richard Holbrooke pregovarao s tri strane, uslova koje je postavio prije nego što su došli u Dejton, činjenice da su stranke bosanskih Srba i bosanskih Hrvata bile na neki način držane u mraku kako bi se osiguralo da se ne miješaju u pregovore, kako je Richard Holbrooke morao pregovarati i o unutrašnjoj američkoj politici. Bilo je toliko aspekata toga koji su bili majstorski. I sigurne sam da još uvijek imamo diplomate njegovog kalibra, koji, nadamo se, još uvijek rade iza zatvorenih vrata. Ali jednako tako mislim da je nacrt možda jaka riječ, ali mislim da je to način vođenja diplomatije koji nije došao niotkuda. Vraćajući se na ono što sam govorila, Dejton se ponekad prikazuje samo kao 30-dnevni pregovori ili 20, koliko god dana da su trajali, kao jednomjesečni pregovori i ljudi zatvoreni u vojnoj bazi. Ponekad je vrlo militariziran cijeli diskurs oko njega. Ali Dejton nije nastao niotkuda. Dejton je bio zasnovan na nizu prethodnih pregovora, prethodnih diskusija, prethodnoj diplomatiji, na pregovorima koje je vodio Holbrook i pregovorima koje nije vodio Holbrooke. I tako je Dejton imao dosta pripremljenog terena i dosta prijedloga koji su već nekako lebdjeli u zraku. Već je bilo dogovoreno primirje. To je postojao Vašingtonski sporazum. Bilo je raznih planova koji su propali u prošlosti, ali iako su propali, oni su još uvijek korišteni kao idejna osnova, ako želite, za ono što je Dejton na kraju ispao. Tako da mislim da je to više model rada gdje mislim da bi bilo naivno razmišljati o dovođenju zaraćenih strana i njihovom zatvaranju u vojnu bazu bez ikakvog tog konteksta, bilo kakvog terena koji je bio pripremljen prije toga. Tako da je riječ o vještoj diplomatiji, spojila bih to dvoje. S jedne strane, naslijeđe vješte diplomatije, ali i nacrt rada u sukobu. I zato mislim da, ako pogledamo trenutne sukobe, zaista se nadam, i mislim da postoje znakovi da se neki pregovori vode iza zatvorenih vrata. Postoje neki planovi koji se pripremaju, jer ako se ne pripremaju, onda mislim da će biti potrebno mnogo više vremena od samo mjesec dana da se pregovara o mirovnom sporazumu na način na koji se ponekad prikazuje da je to učinjeno u Bosni."

• Ako posmatramo aktuelna globalna zbivanja, mislite li da je međunarodni konsenzus da se okonča rat danas slabiji nego 1995. godine? Bi li Dejtonski mirovni sporazum danas bio uspješno ispregovaran i potpisan?

"To je, naravno, nemoguće pitanje virtuelne historije. Ali rekala bih da je jedan od najvećih problema koji danas imamo to što imamo nekooperativnu članicu Vijeća sigurnosti, što je nešto što nismo imali 1995. godine. Dakle, na neki način bi se moglo tvrditi da je i tajming bio prilično dobar da Richard Holbrooke ima kontakt grupu koja uključuje Rusiju i da Rusija takođe na neki način prisili Miloševića ili razgovara sa Miloševićem da se složi sa nekim od ovih pregovora. Trenutno, mislim da je očigledno kada imamo Rusiju uključenu u veliki ratni sukob, veliki rat, mislim da bi ta saradnja bila skoro nemoguća. I mislim da je to zaista bio kritičan dio slagalice. Tako da mislim da je to glavno pitanje. Postoji niz drugih pitanja o kojima govorite. Neki ljudi bi pričali o padu liberalnog poretka ili krizi svjetskog liberalnog poretka i tako dalje i tako dalje. Ili nedostatak legitimiteta institucija poput Ujedinjenih naroda i Sjedinjenih Država kao takvih, zar ne? Mislim da su legitimitet Sjedinjenih Država i kredibilitet Richarda Holbrookea kao diplomate, ali i kao predstavnika Sjedinjenih Država odigrali veliku ulogu. Dakle, sve ove stvari su također različite. Ali iz moje perspektive, zaista se bojim da bi nedostatak saradnje od strane Rusije, za koju sam prilično sigurna da danas ne bi postojala, za mene bila glavna prepreka Dejtonu. Tako da ne mogu reći da li bi se postigao dogovor ili ne, jer je svaki pregovor u konačnici stvar kompromisa. Nekad je to ritam, nekad vam to obećamo, ukinemo sankcije, itd. Ali iz moje perspektive, vidim da je to veoma teško. I mislim da je to potencijalno vaše sljedeće pitanje o tome, znate, kuda dalje? Uz trenutni sukob, to vidim kao jednu od najvećih prepreka danas. Pogotovo što se tiče uloge UN-a u bilo kakvim mirovnim pregovorima."

• Na kraju, šta smatrate ključnim izazovima za budućnost medijacije u sukobima?

"Dakle, ono o čemu stalno razmišljam je intervencija i gdje je intervencija u posredovanju u sukobu, a gdje je legitimitet? I mislim da sve više vidimo da se legitimitet razvodnjava. Postaje decentralizovan i to ima negativni efekat na intervenciju. Tako da mislim da će svako buduće posredovanje u konfliktu početi uključivati aktere koji do sada nisu bili dio medijacije u konfliktu. I to možete vidjeti kao problem. To možete vidjeti kao nešto pozitivno. Tako da mislim, kada razmišljamo o sukobima, bilo na Bliskom istoku ili Ukrajini i Rusiji, moramo početi da uključujemo globalni jug, moramo početi da uključujemo zemlje BRIC-a, očigledno uključujući Rusiju, na način na koji možda prije nismo nužno činili, jer je postojala ta mirovna hegemonija, ako hoćete, posebno zapadnih aktera, NATO-a, evropskih zajednica, Evropske unije, Sjedinjenih Država, itd. koje su se uvijek okupljale kao velike sile u raznim kontakt grupama koje su stvorene. Izuzimajući Vijeće za implementaciju mira koje je stvoreno za Bosnu i Hercegovinu, koje je uključivalo širi krug aktera, ali je i dalje bilo pretežno usmjereno na zapadne aktere. Zato mislim da kada pogledam budućnost mirovnog posredovanja, počinjem stvarno razmišljati o tome koji drugi akteri treba da budu uključeni, ko treba da bude za stolom i ko je taj koji zapravo može da djeluje kao supervizor, ko je u stanju da pregovara o kompromisu. Nemam konkretne odgovore, ali imam neka razmišljanja o tome kako bi to moglo ispasti u vezi nekih od tekućih sukoba koje vidimo danas."