Prof. Mari Katayanagi

KLJUČNE IZJAVE:

Procjena višedimenzionalnih aspekata

"Dejtonski mirovni sporazum može se posmatrati iz različitih uglova. Iz različitih aspekata. Ali ne bih rekla da to možemo stalno raditi. Prije bih rekla da na to možemo gledati kao na poliedar kako bismo mogli procijeniti višedimenzionalne aspekte ovog mirovnog sporazuma."

Svi pregovori imaju svoj kontekst

"Nismo gledali na [Dejton] kao na pregovarački model. Ako na to gledamo kao na proces pregovoranja, to može biti nacrt za buduće pregovore. Ali, naravno, svi pregovori imaju svoj kontekst. Sukobi i sudionici su različiti."

Snažno vodstvo i način pregovaranja

"Šatl diplomatija je bila posebna. Znamo da prije nego što su SAD zaista postale posvećene pregovorima, to nije funkcionisalo dobro, ali zbog jakog vodstva SAD-a ili jakog stila pregovora, uspjelo je."

Ne možete otići dok se ne složite

"Na kraju, stavili su sve lidere na jedno izolovano mjesto i rekli im da ne mogu otići dok se ne slože. Ovo je vrlo posebna ili jedinstvena vrsta modela pregovaranja i ne bih rekla da to funkcionira uvijek i u svim slučajevima. Ali ovo može biti jedna od matrica za buduća rješavanja sukoba ili izgradnju mira."

Malo je vjerovatno da bi Dejton uspio u današnjoj klimi

"Danas je to kao drugi Hladni rat i veoma je teško bilo šta pregovarati ili postići konsenzus među velikim silama. U tom kontekstu, bilo bi vrlo teško pregovarati o vrsti sporazuma kakav smo imali u Dejtonu. Moguće je da u sadašnjem okruženju ne bismo mogli postići Dejtonski mirovni sporazum."

Medijacija u budućim sukobima: Regionalni napori prevladavaju nad zapadnim posredovanjem

"Pretpostavljam da bi bilo više regionalnih napora za mirovne pregovore. Nažalost, mislim da su zapadne države izgubile povjerenje drugih zemalja ili drugih regija. To znači da zemlje u različitim dijelovima svijeta ne bi pokušavale da se oslone na zapadne lidere ili velike sile."

Danas nedostaje efekat 'guranja’

"Uloga koju su zapadne zemlje i SAD imale u Dejtonskom mirovnom sporazumu bila je značajna u animiranju sukobljenih strana da sjednu za sto i naprave kompromis kako bi se mogao potpisati mirovni sporazum. Ovaj snažan efekat 'guranja' bi danas izostao."

Dublje razumijevanje lokalnog konteksta za izradu mirovnog sporazuma

"Mislim da će budući mirovni pregovori biti više regionalni, a za to nam je potrebno da mnogo više budu bazirani na lokalnoj ekspertizi. To nije nužno loša stvar jer, kao što svi znamo, svaki sukob ima svoj kontekst u mirovnim pregovorima, mirovnom sporazumu ili izgradnji mira. Moramo razmišljati o jedinstvenom kontekstu svakog sukoba. Dakle, u tom smislu možemo se osloniti na lokalnu ekspertizu."

TRANSKRIPT:

• Molim Vas da pojasnite svoju povezanost i ekspertizu u vezi sa Dejtonskim mirovnim sporazumom.

"U Bosni i Hercegovini sam provela oko osam godina i to nekoliko godina nakon potpisivanja Dejtonskog mirovnog sporazuma. Prvo sam radila za Japansku ambasadu u Sarajevu, a kasnije sam se pridružila Uredu visokog predstavnika i tamo radila kao politički savjetnik. Uglavnom sam radila sa Centralnom izbornom komisijom Bosne i Hercegovine i posmatrala i pokušavala da učestvujem u implementaciji Dejtonskog mirovnog sporazuma."

• Trebamo li Dejtonski mirovni sporazum posmatrati kao kontinuum, pri čemu se njegovi pozitivni i negativni aspekti mijenjaju ovisno o kontekstu? Kako pomiriti ovu napetost između uspjeha i neuspjeha kada razgovaramo o njegovoj budućnosti i njegovom naslijeđu?

"Dejtonski mirovni sporazum se može posmatrati iz različitih uglova, različitih aspekata. Ali ne bih rekla da to možemo raditi u kontinuumu. Prije bih rekla da na to možemo gledati kao na radar grafikon ili poliedar kako bismo mogli procijeniti višedimenzionalne aspekte ovog mirovnog sporazuma."

• Kako možemo posmatrati Dejtonski pregovarački model: Kao naslijeđe vješte diplomatije koja je okončala rat i održala mir 29 godina ili kao nacrt budućeg rješavanja sukoba?

"Kada govorimo o modelu, to je vjerovatno zbog složenog sadržaja mirovnog sporazuma. Ali zaista, nismo na to gledali kao na model pregovaranja. Ako na to gledamo kao na proces pregovaranja, to može biti nacrt za buduće pregovore. Ali, naravno, svaki pregovor ima svoj kontekst. Dakle, sukobi su različiti, a različiti su i akteri. U slučaju pregovora o Dejtonskom mirovnom sporazumu, bilo je ranijih, prethodnih pregovora koji su također mogli dati ideje za pregovore. Dakle, pored toga, naravno, šatl diplomatija je bila posebno. Znamo da prije nego što su SAD zaista postale posvećene pregovorima, to nije funkcionisalo dobro, ali zbog jakog vodstva SAD-a ili jakog stila pregovora, uspjelo je. Dakle, šatl pregovori su jedno, ali onda na kraju staviti sve lidere na jedno, izolovano mjesto i reći im da ne mogu otići dok se ne dogovore, ovo je vrlo poseban ili jedinstven tip pregovaračkog modela. I ne bih rekla da ovo funkcionira uvijek i u svim slučajevima, ali ovo može biti jedna od matrica za buduće rješavanje sukoba ili uspostavljanje mira."

• Ako posmatramo aktuelna globalna zbivanja, mislite li da je međunarodni konsenzus da se okonča rat danas slabiji nego 1995. godine? Bi li Dejtonski mirovni sporazum danas bio uspješno ispregovaran i potpisan?

"Danas smo u veoma, veoma teškom vremenu. Na primjer, dovodimo u pitanje legitimitet ili kapacitet Ujedinjenih naroda u slučaju pregovora u Daytonu. Naravno, uloga UN-a nije bila toliko jaka, ali barem u funkcionisanju Vijeća sigurnosti 1990-ih godina i pregovori su bili mogući među moćnim državama. Ali danas je to kao drugi hladni rat i veoma je, veoma teško bilo šta pregovarati ili postići konsenzus među moćnim zemljama. Tako da bi u ovom kontekstu bilo vrlo teško voditi pregovore kakve smo vodili za Dejtonski mirovni sporazum. Kada se vratim na vaše pitanje, zaista bi moglo biti, moguće je da nismo mogli ili ne bismo mogli postići Dejtonski mirovni sporazum u sadašnjem okruženju."

• Na kraju, šta smatrate ključnim izazovima za budućnost medijacije u sukobima?

"Ako se ovakvo političko okruženje nastavi, nećemo imati svjetskog lidera na kojeg bismo se mogli ugledati, što znači da će biti više regionalnih napora za mirovne pregovore. Nažalost, mislim da su zapadne države izgubile povjerenje drugih zemalja ili drugih regija. To znači da se zemlje u različitim dijelovima svijeta ne bi oslanjale na zapadne lidere ili moćne zemlje. Tako da mislim da bi budući mirovni pregovori bili više regionalno zasnovani. A to se, naravno, više zasniva na lokalnoj stručnosti. I to nije nužno loša stvar jer, kao što svi znamo, svaki sukob ima svoj kontekst. A u mirovnim pregovorima, mirovnom sporazumu ili izgradnji mira, moramo razmišljati o jedinstvenom kontekstu svakog sukoba. Dakle, u tom smislu, možemo se osloniti na lokalnu ekspertizu sa dubljim razumijevanjem lokalnog konteksta za izradu mirovnog sporazuma. Međutim, naravno, uloga koju su odigrale zapadne zemlje, odnosno u Daytonskom mirovnom sporazumu SAD,bilo je zaista značajna kako bi se sukobljene strane natjerale da sjednu za sto i naprave kompromis kako bi se potpisao mirovni sporazum. I ovaj snažan pritisak će izostati. Kako to možemo postići u slučaju da regionalne organizacije mogu igrati tu ulogu? To bi moglo biti dobro, ali nije jednostavno. Rekla bih da bi jedan jak lider mogao biti efikasniji u vršenju pritiska na sudionike. Kada je riječ o regionalnim organizacijama, tu je uključeno nekoliko država članica i teško je postići konsenzus ovakve grupe. Tako da možemo očekivati jaču ulogu regionalnih organizacija u mirovnim pregovorima. Međutim, nema garancije o efikasnosti ovakvog stila pregovora."