Propušteno

"Neuspjeh u usvajanju Aprilskog paketa [2006.] ustavnih reformi."

"Dosljedna i potpuna implementacija Annexa 7 – Sporazum o izbjeglicama i raseljenim licima, a posebno Član 1. Stav 2.: "Strane će osigurati da izbjeglicama i raseljenim licima dozvoli bezbjedan povratak, bez rizika uznemiravanja, zastrašivanja, progona ili diskriminacije, naročito zbog njihovog etničkog porijekla, vjerskog opredjeljenja ili političkog mišljenja.""

"Najveća propuštena prilika bila je da se nakon Dejtona izgradi građanska država. U trenutku kad su svjetske sile mogle, nisu htjele. Kad su lokalni političari morali, nisu smjeli. Da se tada zakoračilo u jednakost građana, a ne naroda, danas bismo govorili o Evropi, a ne o entitetima. Između mira i pravde izabrali smo stabilnost – i ostali nestabilni."

"Prosvjedi protiv nereaktivne i grabežljive vlade 2013. i 2014. godine stvorili su jedinstvene prilike za izgradnju demokratskog potencijala društva i suprotstavljanje istog dominaciji ukorijenjenih političkih struktura u društvenoj sferi. To je bio trenutak u kojem je postojala prilika za razvoj legitimnog ustava koji bi zamijenio (navodno) privremeni koji je nametnut u Dejtonu."

"Iz moje pristrasne perspektive, kao nekoga ko je jako zainteresiran za socioekonomsku pravdu, velika propuštena prilika Dejtonskog procesa bio je neuspjeh u uključivanju mehanizama restorativne i socioekonomske pravde koji su mogli izgraditi inkluzivnu zajednicu. Iako je sporazum uključivao MKSJ i ograničene odredbe o povratku izbjeglica (Aneks 7), nedostajale su mu reparativne mjere za one koji su najviše pogođeni ratom. Paralelno s tim, prepuštanjem obrazovanja, socijalne skrbi i socijalne politike entitetima, Dejton je spriječio razvoj jedinstvenog društvenog ugovora i omogućio političkim elitama da distribuiraju beneficije po etničkim linijama. Ovaj propust ometao je obnovu zajednice, posebno za „manjinske povratnike“, žrtve, ali i veterane. Mirovni proces stoga je ostao usmjeren na teritorijalni i institucionalni inženjering, a ne na ljudski kapital. Holističko uključivanje socioekonomske pravde i socijalne reintegracije moglo je transformisati Dejton iz sporazuma o prekidu vatre u temelj za inkluzivni mir."

"Navest ću dvije: jednu međunarodnu i jednu domaću priliku. MEĐUNARODNA: Tretiranje oblasti obrazovanja kao "nižu politiku", samo programski. Glavni korisnici Dejtona - političke elite u Bosni i Hercegovini - žestoko brane svoju sposobnost indoktriniranja mladih etničkim percepcijama. Da je ovo bila veća žarišna tačka vanjskog pritiska, to bi omogućilo izraženiji pritisak odozdo prema gore za sistemske promjene. UNUTRAŠNJA: Apsolutna inercija s komandne razine navodno "pro-bosanskohercegovačkih" stranaka da razviju i predlože istinski integrativne alternativne društvene ugovore i ustavne sisteme koji bi zamijenili Dejton, posebno sa sudskom praksom Evropskog suda za ljudska prava od vremena procesa Sejdić-Finci. Može se samo zaključiti da im se sviđaju pogodnosti vlasti u ovom sistemu - i da je njihova težnja za "građanskom državom" samo marketing za široke mase. U dejtonskom sistemu nema vidljivih (pozitivnih) pokretača promjena; on predstavlja "mirovni kartel" u kojem etablirane stranke koriste strah i patronat kako bi održale kontrolu. BiH je u prvom redu unutarnja kolonija - u koju zainteresirani vanjski akteri mogu ostvarivati ​​interese uz pomoć lokalnih posrednika."

"Mnogi smatraju da je neusvajanje Aprilskog paketa 2006 g. kojeg je predložila američka administracija bila greška."

"Jedna propuštena prilika tokom implementacije Sporazuma je izostanak ozbiljne ustavne reforme koja je mogla unaprijediti funkcioniranje države. U prvoj poslijeratnoj dekadi postojalo je nešto više međunarodne političke volje i snažnijeg utjecaja da se proizvedu okolnosti pogodne da se postojeći dejtonski okvir preoblikuje u pravedniji i efikasniji sistem upravljanja. Međutim, ta šansa nije iskorištena. Pokušaji da se isprave najveće manjkavosti dejtonske strukture, recimo ograničavanje etničkih blokada u odlučivanju ili osiguravanje veće ravnopravnosti građana naspram konstituentnih naroda ostali su nedovršeni. Da je tada došlo do šireg dogovora o modernijem ustavnom uređenju, Bosna i Hercegovina bi danas izgledala drugačije."

"Propast inicijative za reformu Dejtonskog ustava iz 2006-te godine, takozvanog “Aprilskog paketa“ je vjerovatno najveća propuštena prilika. Da je BiH parlament usvojio ovaj paket 26. aprila 2006., to je sigurno moglo promijeniti poslijeratni razvoj BiH. Reforme koje su bile uključene u Aprilski paket su se tada mnogima činile kozmetičkim, i tražene su još drastičnije promjene Dejtonskog Ustava u pravcu daljnje centralizacije BiH. Danas se ove reforme čine kao naučna fantastika, što samo ukazuje do koje mjere se politička situacija u BiH pogoršala u zadnjih 20 godina. Međutim, usprkos propasti Aprilskog paketa i višegodišnjih političkih blokada, BiH je ostala relativno stabilna zemlja, a mnoge reforme koje su prenijele nadležnosti sa entitetskih na državni nivo su se pokazale neuspješnim. To nam pokazuje da BiH može opstati pa možda čak i prosperirati kao decentralizirana država, a da je funkcionalnost i odgovornost aktera u političkom sistemu puno bitnija za jednu zemlju nego njeno administrativno uređenje."

"Aprilski paket."

"Nakon propasti Aprilskog paketa i reforme Ustava BiH skliznuli smo u bojazan od secesije i u tenzijama proživjesmo desetljeće."

"Također, umjerene vođe izabrane 2000. imali su priliku provesti značajne reforme, ali su se međusobno prepirali i borili - što nije rezultiralo napretkom i što je dovelo do povratka tvrdokornih stranaka na vlast 2002."

"Jedna od ključnih propuštenih prilika bila je neiskorištavanje ranog poslijeratnog perioda za ustavnu reformu koja bi postepeno preoblikovala etnički model upravljanja u funkcionalniji, građanski okvir. Posebno se kao propuštena šansa izdvaja neuspjeh tzv. Aprilskog paketa ustavnih reformi iz 2006. godine, koji je mogao osnažiti državne institucije, potaknuti društvenu integraciju i smanjiti zavisnost od međunarodne supervizije i etnonacionalnih elita."

"Izborni zakon iz 2001. bio je propuštena prilika za stvaranje odgovornijeg sistema i ublažavanje političkih podjela omogućenih etničkim čišćenjem i legitimiziranih Dejtonom. Kada su započele rasprave, OESS i drugi primili su prijedloge za različite sisteme. Neki bi učinili mnogo kako bi omogućili međuentitetsko glasanje; koristili glasačke listiće s više preferencija; oslabili stranačku kontrolu kako bi osnažili pojedince; i poduzeli druge korake za promoviranje umjerenosti. Iako su takve opcije bile poznate, i dok je 2000/2001. bilo vrijeme kada je međunarodna zajednica imala najveći potencijal marginalizirati one koji remete situaciju i podržati napredne opcije, usvojeni zakon potiče i nagrađuje polariziranu i polarizirajuću retoriku; kažnjava umjerenost i neovisno razmišljanje; te omogućuje izgradnju transakcijskih koalicija koje minimiziraju glas i izbor građana. Nikada nisam čuo zadovoljavajuće objašnjenje zašto je "Zapad" dao svoju saglasnost sistemu koji funkcioniše za elite i nacionaliste, ali malo čini za sve ostale."