Loše

"Član III.5. Aneksa IV. Ustava BiH glasi: „U periodu od 6 mjeseci od stupanja na snagu ovoga Ustava, entiteti će početi pregovore s ciljem uključivanja i drugih pitanja u nadležnost institucija Bosne i Hercegovine, uključujući korištenje izvora energije, i zajedničke privredne projekte.“ Da je ova klauzula u članku III. uspješno provedena tokom posljednja tri desetljeća, BiH bi danas vjerovatno bila stabilnija, funkcionalnija i prosperitetnija država."

"Najštetnija posljedica Dejtonskog mirovnog sporazuma bio je njegov previše složen koncept, koji je nastojao očuvati etno-nacionalne podjele bez jasne klauzule o krajnjem roku implementacije (posebno za OHR). Kratkoročno, ovaj aranžman pružio je utjehu i to vjerovatno objašnjava nagli prestanak nasilja - odvajanje je nudilo osjećaj sigurnosti. Međutim, dugoročno, zamršene odredbe Dejtona postale su samoodržive bez jasnog kraja na vidiku. Sve što sporazum nije izričito regulisao, stvorilo je prostor za manipulaciju od strane elita koje su koncentrirale moć i bavile se nacionalističkim nadmetanjem unutar svojih zajednica bez motivacije da se odmaknu od Dejtona i izgrade inkluzivan sistem. Sistem je stoga dao prioritet kratkoročnom miru nad dugoročnom demokratijom. Kao rezultat toga, nacionalističke elite nastavile su dominirati bosanskom politikom, iskorištavajući etničke strahove kako bi održale svoj autoritet i opstruirale smislene demokratske reforme."

"Dejtonski ustavni sistem je trajna negativna posljedica. U drugoj polovini prvog desetljeća (posebno 2000-2005.) bilo je napora da se prisili na ustavnu evoluciju. Štetna činjenica od tada je prestanak tog mentaliteta - uglavnom zbog još uvijek prevladavajuće ideje da će izgledi za članstvo u EU prisiliti na ozbiljne strukturne promjene. To se pokazalo pogrešnim od 2006. do danas. Ono što sada prevladava jest perverzni međunarodni dejtonski fundamentalizam, dok lokalni politički čelnici nastavljaju težiti optimizaciji efektivno feudalnog sistema koji je Dejton uspostavio. Bitan faktor pristupa usmjerenog na proširenje bilo je radikalno smanjenje korištenja izvršne vlasti visokog predstavnika (Bonske ovlasti) i odvraćajući kredibilitet EUFOR-a."

"Trideset godina BiH je talac etničkih politika koje etnički dijele društvo a jačanje državnih institucija blokiraju entitetskim interesima kao što to u kontinuitetu, putem entitetskog glasanja, rade vlasti RS-a."

"Najštetnija posljedica dejtonskog okvira je priznavanje rezultata proizvedenih organiziranim oružanim nasilje protiv Bosne i Hercegovine i genocidom, pretočenih u institucionaliziranu etnokratije. To je dovelo do hronične nefunkcionalnosti državnog aparata, i od destruktivnih aktera shvaćeno kao pozovnica da upornim opstrukcijama mogu crpiti supstancu države iznutra, dok se ne postigne cilj koji je bio postavljen 1992-95. Sve je to produbljivalo i nepovjerenje u institucije, delegitimizirajući ih postepeno među građanima i zakočilo izgradnju vizije budućnosti neopterećene Dejtonom."

"Od mnogobrojnih negativnih posljedica koje su se pojavile tokom implementacije Dejtonskog sporazuma je teško izabrati najštetniju. S jedne strane, jedna od najnegativnijih posljedica Dejtona je stvaranje tri gotovo u potpunosti podijeljena administrativna i etno-politička sistema unutar BiH (bošnjački, hrvatski i srpski). Ta takozvana “luđačka košulja”, je omogućila lokalnim političarima na svim nivoima da do u beskonačnost blokiraju promjene i reforme i koriste svoje pozicije za lično bogaćenje. U isto vrijeme, takav sistem je omogućio političarima kao i uvezanim intelektualcima, medijskim i nevladinim organizacijama, da izbjegnu odgovornost za takvo ponašanje prebacivanjem krivice na strance, ili političare iz drugih stranaka. Odgovornost za kreiranje ovog administrativnog sistema “luđačke košulje,” snose i strani akteri. Američke i evropske diplomate i zvaničnici – koji već tri decenije dominiraju BiH političkom scenom – su ne samo kreirale ovaj i ovakav sistem u Dejtonu, već su ga dodatno komplikovali mnogobrojnim besmislenim eksperimentima, propustima i pogrešnim potezima, i na kraju gotovo sasvim napustili."

"Širom otvorena vrata za "use, abuse and excuse". Odnosno, kad zatreba koristi se, onda se zloupotrebljava ili služi kao izgovor da se nešto ne uradi."

"Kasno smo shvatili da u državi nemamo građane, poplavili smo od busanja u nacionalna prsa Bošnjaka, Hrvata i Srba."

"Dejton je posadio sjeme disfunkcionalnog državnog aparata koji je stvorio uslove za etničke vođe koji nisu zainteresirani za funkcionalnu i snažnu državu koja napreduje."

"Jedna od najštetnijih posljedica implementacije Dejtonskog mirovnog sporazuma jest institucionalizacija etničke podjele društva. Sporazum je, iako zaustavio rat, učvrstio etnonacionalne granice unutar političkog sistema, što je rezultiralo trajnom fragmentacijom institucija, slabim kapacitetom države i dominacijom identitetske politike nad građanskim principima i društvenom solidarnošću."

"Općenito se pretpostavljalo da će Dejtonski ustav ugrađen u mirovni sporazum biti prelazni i zamijenjen kako bi se omogućio napredak BiH prema integraciji u transatlantske strukture i Europsku uniju. Od početka se shvaćalo da u ustavu postoje temeljni nedostaci, a naknadne tužbe, kao i mišljenje Venecijanske komisije iz 2005. godine, jasno su ukazale na kombinaciju funkcionalnosti upravljanja i nedostataka u zaštiti ljudskih prava. Ipak, samo pitanje razgovora o ustavnoj reformi iskoristile su elite koje i dalje osobno profitiraju od onoga što se pretvorilo u sistem neodgovornosti. Ne sumnjam da u svakoj zajednici diljem zemlje postoje ljudi koji imaju ideje za novi društveni ugovor koji bi konačno funkcionirao za njih, a ne samo za stranke. Šteta je što se ti glasovi stalno ignoriraju."