Lekcija

"Mislim da je odluka o dopuni mirovnog sporazuma aneksima osmišljenim za obnovu poslijeratne Bosne bila i ostala dalekovidni alat za pregovore i izgradnju mira kojeg bi trebalo razmotriti u svakom mirovnom procesu uz odgovarajuće prilagodbe okolnostima."

"Lekcija je ta da teorijski modeli konsocijacijske demokratije koliko god bili zasnovani, uz sve ostalo, na pretpostavljenom i očekivanom konsenzusu ključnih aktera, zapravo nerijetko bivaju implementirani na način da je jedina forma konsenzusa ona negativna, banalno ilustrirana u sintagmi “dogovorili smo se da se dogovaramo”. Ukoliko je imperativ konsenzusa nametnut izvana, a nije autentično deriviran, ostvaren i podržan od domaćih donosioca odluka, onda dobijete stanje 'ne najgoreg, ali kontinuirano lošeg'."

"Mir nije kraj rata, nego početak borbe za dostojanstvo. Nema trajnog mira bez istine, bez pravde i bez ljudi koji će se usuditi nazvati zločin zločinom, ma iz kojeg tabora dolazio. Dejton nas uči da mirovni sporazumi mogu zaustaviti tenkove, ali ne i mržnju – ako se ona ne razoruža u glavama."

"Prestanite isključivati ​​građane iz mirovnih procesa i ozbiljno shvatite zahtjeve za pravdom."

"Ključna lekcija Dejtonskog mirovnog procesa jest da okončanje nasilja nije isto što i okupljanje bivših zaraćenih strana u jednoj državi. Trajni mir zahtijeva institucije koje potiču inkluziju, pravdu i lokalno vlasništvo, a ne samo prekid neprijateljstava putem složene i izvana nametnute uprave. Dejton je uspio jer je odražavao ratnu stvarnost i međunarodnu ravnotežu snaga, ali njegovi provoditelji nisu ga uspjeli prilagoditi mirnodopskom demokratskom okviru s jasnom strategijom za završetak. Budući mirovni pregovori stoga moraju uključivati ​​klauzule o završetku međunarodnih mandata, dati prioritet uravnoteženoj podjeli vlasti koja se razvija s lokalnom političkom zrelošću i integrisati mehanizme za socijalnu i ekonomsku pravdu uz pravnu odgovornost. Previše projektirana institucionalna složenost i preveliko oslanjanje na međunarodni nadzor mogu okoštati podjele umjesto da ih prevladaju."

"Potreba za preispitivanjem prirode međunarodno posredovanih sporazuma o podjeli vlasti, koji neizbježno odražavaju interese zaraćenih strana na dugoročni štetu građana u cjelini. To ih ne bi nužno učinilo lakim za promjenu - uspostavljanje istinskog modusa vivendija na popularnoj razini u svim samodefinisanim skupinama (kojih u slučaju BiH ima više od 3), kao i u ukupnoj većini građana, preduslov je sine qua non društvenog ugovora s nadom u uspjeh. Mirovni karteli vrlo su otporni i rezistentni na endogene napore za promjenu. Stoga je potreban pravi savez između snaga koje ulažu napore za promjenu odozdo prema gore i vanjskih jamaca kako bi se maksimizirale šanse za uspjeh. To bi građanima dalo istinsku moć u definisanju svojih društava pod vlastitim uslovima - i omogućilo bi vanjskim jamcima da okončaju svoje trenutne uloge."

"Ključna lekcija koju Dejtonski mirovni sporazum šalje svijetu je ta da je mir najpreći, a da se nesuglasice, državni i politički problemi trebaju rješavati političkim sredstvima i putem dijaloga."

"Ključna lekcija dejtonskog procesa za neke nove mirovne procese u svijetu jeste da mir nije samo potpis na sporazum, već dugoročan proces koji zahtijeva stalnu odgovornost i unutrašnjih i međunarodnih aktera, sve dok se ne prevaziđu njegova ograničenja. Iskustvo Dejtona pokazuje da je ponekad nužan i bolan kompromis kako bi se zaustavio rat. Ali očigledno smo vidjeli u ove tri decenije da dogovor može zamrznuti nepravde i tenzije ukoliko se ne radi na njegovom poboljšanju. Dugoročno ovakav sporazum bez poboljšanja, nadogradnje ili potpune reforme vodi tome da se žrtvuje društvena kohezija zarad stabilnosti. Za savremene mirovne pregovore to znači da se ne smije planirati samo kako prekinuti sukob, nego i kako eliminirati ratne ciljeve i onemogućiti im da se održavaju i implementiraju drugim sredstvima nakon rata, te kako izgraditi održiv poredak. Učinkovit mir traži fleksibilne okvire koji se mogu prilagođavati novim okolnostima, a ne tretirati kao urezani u kamenu."

"Bitne lekcije iz Dejtonskog procesa su važnost pažljive i detaljne analize situacije i postepena implementacija mirovnog dogovora, kao i važnost rane uspostave lokalnog vlasništva nad procesom pomirenja i izgradnje mira. U slučaju BiH, Dejtonski sporazum je uspostavio Ured Visokog Predstavnika (OHR), koji se u ranim fazama implementacije sporazuma pokazao ključnim za prevazilaženje poslijeratnih tenzija i političkih blokada. Međutim, vremenom je OHR od instrumenta za rješavanje problema postao problem sam po sebi, jer je od neovisnog arbitra postao jedan od lokalnih igrača. Na žalost, smatram da ovo pitanje, u današnjem globalnom kontekstu, ima možda samo historijski i teoretski značaj. Najnovije prakse u mirovnim pregovorima idu u sasvim suprotnom pravcu, zanemarujući pravo, pravdu, ljudska prava i fokusirajući se na brza ali i kratkoročna rješenja koja prije svega štite interese pregovarača a ne zaraćenih snaga. Danas puno više nego ikada prije se uspostavlja svjetski poredak gdje je apsolutno jasno da 'jači tlači'."

"Da se nikada, ali nikada ne prepusti domaćim političarima da ga dovršavaju! Naime, Dejtonski mirovni sporazum je trebalo da ima svoje naredne faze, kako se tada govorilo. Prepušteno je istim onima kojima je rat bio brat ili onima koji su u tome videli šansu za karijeru u politici da ga zloupotrebljavaju."

"Samo da se ne puca."

"Nemojte se usredotočiti samo na okončanje sukoba, već pokušajte dati sve od sebe kako biste stvorili strukture/sisteme koji miru daju stvarnu šansu."

"Ključna lekcija iz Dejtonskog procesa jest da mir postignut pregovorima mora biti više od pukog prekida neprijateljstava on mora sadržavati viziju pravednog i funkcionalnog društvenog poretka. Dejton je pokazao da prebrza institucionalizacija etničkih podjela može zamrznuti konflikt umjesto da ga riješi. Savremeni mirovni procesi stoga trebaju uskladiti realpolitiku sa dugoročnim principima inkluzivnosti, građanske jednakosti i društvene reintegracije, jer bez transformacije struktura koje su proizvele sukob, mir ostaje krhka i privremena konstrukcija."

"Iako su mirovni pregovori uvijek usmjereni na cilj okončanja nasilja, jasno je da je potpisivanje sporazuma početak procesa, a ne kraj. Važna je provedba. Identificiranje načina marginalizacije remetilaca, uključujući i izborne sisteme konstruisane kako bi se smanjio prostor za politiku podjela, ključno je ako je cilj osnažiti građane. Bojim se da vjerovanje u liberalni/demokratski mir i sveobuhvatnu sigurnost koje je bilo u usponu 90-ih, brzo zamjenjuje transakcijski geopolitički okvir oslobođen vrijednosti koji će funkcionirati za autokrate i milijardere, a istovremeno će pogoršati život običnim ljudima posvuda. Nadam se da bi ljudi u BiH i regiji, nakon što su proživjeli više od generacije političkih i medijskih manipulacija, mogli imati jača antitijela za borbu protiv ovih trendova ako bi ostaci transatlantskog svijeta prepoznali koga bi trebali imati kao svoje prave partnere."