Dayton@30 u percepcijama

Za razumijevanje 30 godina Dejtonskog mirovnog sporazuma nisu dovoljne analize institucija, političkih kriza i formalnih indikatora upravljanja. Treba čuti i mišljenje pojedinaca koji su izuzetno pažljivo pratili ovaj proces i čija gledišta pojašnjavaju šta su ove tri decenije značile u praksi. Iz tog razloga, ovo izdanje Modula za prenos znanja uvodi komponentu Percepcije u kojoj je 14 međunarodnih i lokalnih stručnjaka zamoljeno da u Sporazumu razmisle u smislu ovih pet kategorija: Dobro, Loše, Propušteno, Pouka i Rezultat.

Naš okvir od pet pitanja predstavlja kontrolisan ali otvoren format koji svakom stručnjaku dopušta artikulaciju mišljenja koja obuhvata i analitički uvid i ličnu interpretaciju. Ovaj pristup nam omogućava da posmatramo obrasce, konvergencije i divergencije u širokom intelektualnom i profesionalnom spektru – od diplomata i politologa do sociologa, analitičara i praktičara koji su pratili Dejtonski proces i u njemu bili angažovani.

Cilj nije traženje konsenzusa, nego osvjetljavanje raznih percepcija: kako se Sporazum pamti, kako shvataju njegovi učinci i kakvi mu se budući ishodi predviđaju. Ovaj odjeljak nadopunjuje empirijsku analizu 30 indeksa za 30 godina nudeći paralelni interpretativni sloj. On pokazuje gledišta stručnjaka na Dejtonski sporazum nakon tri decenije: šta oni vjeruju da je postigao, a šta nije uspio postići, te šta otkriva o savremenom održavanju, izgradnji i implementaciji mira. Usto ova struktura simbolično odražava protok vremena, donoseći percepcije koje mapiraju konture postepenog razvoja prakse i učinaka Sporazuma.

DOBRO

Kod svih je učesnika dominantna tema nedvosmislena: Sporazum je okončao rat i osigurao mir koji se 30 godina održava bez povratka velikih sukoba. Kao najvažnije i najtrajnije dostignuće Sporazuma svi stručnjaci navode trenutni prekid nasilja. Stručnjaci ističu i praktične stabilizacijske efekte koji su uslijedili nakon implementacije mira: vraćanje slobode kretanja, uvođenje zajedničke valute, anonimizacija registarskih tablica, ponovno otvaranje društvenog i ekonomskog prostora i postepena normalizacija svakodnevnog života. Ove promjene – velike i male – dosljedno se navode kao bitne komponente posljeratne obnove. Nekoliko autora naglašava da ovaj održivi mir nije samo proizvod međunarodnih garancija, nego i odraz snažne averzije stanovništva prema obnovljenom međuetničkom nasilju. Drugi podcrtavaju opstojnost samog društva: sposobnost građana da sačuvaju osnovnu humanost i da uprkos neriješenom naslijeđu rata i trajnim nacionalističkim pritiscima očuvaju suživot i stabilnost.

LOŠE

Sve u svemu, stručnjaci u svojim razmatranjima naglašavaju da je ključni problem u tome što su Sporazumom ratne podjele učvršćene i ugrađene u ustavnu i administrativnu strukturu zemlje. Postojeći sistem mnogi opisuju kao previše složen, krut i podložan zloupotrebi, napominjući da je taj sistem očuvao etno-nacionalnu podjelu i omogućio političkim elitama da konsoliduju vlast. Nekoliko stručnjaka naglašava da je Sporazum institucionalizirao etnokratiju – transformišući ratne teritorijalne i političke ishode u trajne strukture upravljanja, što je dovelo do dugoročne fragmentacije obrazovanja, administracije i državnih institucija, omogućivši nacionalističkim akterima da blokiraju reforme, personalizuju vlast i održavaju nepotističke sisteme. Neki ističu i odsustvo preciznog mehanizma ili vremenskog okvira za evoluciju Ustava, što je i domaće elite i međunarodne aktere ohrabrilo da Dejtonski mirovni sporazum tretiraju kao nepromjenjiv. Drugi naglašavaju i šire posljedice Sporazuma: hroničnu disfunkciju državnog aparata, produbljeno nepovjerenje u institucije i marginalizaciju građanskih glasova. Svi stručnjaci prikazuju okvir koji je zaustavio rat, ali učvrstio politički poredak koji karakterišu podjele, stagnacija i sistemska neodgovornost.

PROPUŠTENO

Anketirani stručnjaci kao propust najčešće navode neuspjeh u provođenju ustavne reforme tokom perioda kada su politički i međunarodni uslovi za to bili najpovoljniji. Propast Aprilskog paketa iz 2006. godine pojavljuje se u svim odgovorima kao najznačajnija propuštena prilika za modernizaciju institucija, smanjenje etničkih blokada i prevazilaženje provizornog plana Sporazuma. Nekoliko autora i ističe nepotpunu implementaciju Aneksa 7, napominjući da je odsustvo sigurnog i podržanog povratka izbjeglica ometalo pomirenje i socijalnu reintegraciju. Drugi ukazuju na rane posljeratne prilike (posebno tokom prve decenije) kad je snažniji međunarodni angažman mogao potaknuti pravedniji i funkcionalniji model upravljanja. Nadalje, pojedini autori ističu neriješena pitanja kao što su socio-ekonomska i restorativna pravda, neuspjeh u razvoju građanskog društvenog ugovora i neiskorištene demokratske mogućnosti, poput protesta 2013-14. godine. Sve ove propuštene prilike za sistemsku transformaciju usmjerile su Bosnu i Hercegovinu ka postepenoj stagnaciji.

LEKCIJA

Sva raspoloživa razmatranja ukazuju na to da je ključna pouka to da su zaustavljanje rata i izgradnja trajnog mira fundamentalno različiti poduhvati. Autori naglašavaju da mirovni sporazumi moraju uključivati mehanizme za prilagođavanje, odgovornost i dugoročnu transformaciju, a ne samo aranžmane za zaustavljanje agresije. Više autora naglašava da modeli podjele vlasti nametnuti izvana zahtijevaju lokalno utemeljenu legitimnost i da moraju izbjegavati stvaranje sistema koji se održavaju negativnim konsenzusom. Mnogi naglašavaju da je potreba za pravdom sastavni dio izgradnje mira, tvrdeći da sporazumi mogu zaustaviti tenkove, ali se neprijateljstvo i nekažnjivost ne mogu ukloniti bez kontinuiranog napora. Drugi pak ističu važnost lokalne odgovornosti i uravnoteženih institucija, te jasnih izlaznih strategija za međunarodne aktere. Više autora upozorava na to da rigidni ili previše složeni okviri ne predstavljaju garanciju pravazilaženja ratnih podjela, nego rizik da se one zamrznu. Zbir svih ovih opažanja sugerira da moderni mirovni procesi moraju obuhvatiti fleksibilnost, inkluzivnost i građansku jednakost, te osigurati da se ispregovarani mir razvije u funkcionalan i pravedan politički poredak.

REZULTAT

Na traženje da Dayton@30 definišu jednim pojmom, stručnjaci su izradili vokabular koji obuhvata i nužnost i ograničenja mira koji je stvorio Dejtonski sporazum. Nekoliko njih bira pojmove poput nužnost, proces i nesavršen, opisujući Dejtonski sporazum kao bitan, ali suštinski nepotpun. Nekoliko ih pojmovima ćorsokak, cementiran i luđačka košulja naglašava krute, restriktivne i teško promjenjive strukture nastale na osnovu plana Sporazuma. Treća grupa konceptima poput paradoks, nepotpunost, razočaranje, etnokratija i raskršće dočarava politički poredak koji visi između sukobljenih logika – poredak koji stabilizira ali i ograničava, koji je neophodan ali inhibira obnovu. Izdvaja se odgovor koji Dejtonski ustav opisuje kao nešto što je građane smjestilo u “etničke kaveze,” što signalizira dubinu sistemskih ograničenja. Sva ova zapažanja izražena u jednom pojmu prikazuju Dejtonski mirovni sporazum ne kao dovršeno rješenje nego kao trajno stanje: okvir koji je okončao rat i očuvao stabilnost, ali ostaje strukturno neriješen i otporan na transformaciju.

Uzete zajedno, Percepcije prikazuju Dejtonski sporazum kao dvojako nasljeđe: s jedne strane izvanredan uspjeh u okončanju razornog rata i održavanju mira, a s druge strukturni okvir koji ograničava politički razvoj, građansku jednakost i institucionalnu učinkovitost. Posmatrane kroz prizme Dobro, Loše, Propušteno, Pouke i Rezultati, ove percepcije otkrivaju panoramu koju karakterišu i stabilnost i trajna ograničenja. Dayton@30 ukazuje se ne kao konačno rješenje, nego kao kontinuirano političko stanje – koje zahtijeva kritički angažman, življu imaginaciju i jasniju viziju onoga što moraju donijeti predstojeće decenije mira.

Posebna zahvala autorima koji su odgovarajući na našu temu Dejton @30: Dobro, Loše i Propušteno ponudili svoja razmišljanja, stavove i perspektive oblikovane ličnim iskustvom, znanjem i integritetom: Bruce Hitchner, Dino Abazović, Dragan Bursać, Eric Gordy, Jessie Barton Hronešová, Kurt Bassuener, Miro Lazović, Sead Turčalo, Srećko Latal, Svetlana Cenić, Tanja Topić, Thomas Miller, Tomislav Tadić i Valery Perry.