Mr. Hasan Nuhanović, Ekspert istraživač, preživjeli iz Srebrenice
"...U Srebrenici sam počeo učiti engleski iz nekog udžbenika koji sam pronašao u tamošnjem Domu kulture. I tako počnem raditi za Ujedinjene nacije. Počeli smo raditi bez ugovora i volontirali naredna dva, tri, četiri, pet mjeseci... Ugovore smo dobili tek nakon skoro šest mjeseci.
Nas nekoliko mladića svakodnevno smo pratili patrole UN-a preko UN-ove zaštićene zone, i od srpskih snaga s one strane te zone razdvajalo nas je, spočetka, samo 13 (UN) osmatračnica. Kasnije je taj broj smanjen na osam-devet UN) osmatračnica, što nije predstavljalo neku osobitu razliku.
U patrole sam išao s dva ili tri oficira – ne holandska, bilo ih je iz cijelog svijeta – i u tim patrolama su ljudi koji su živjeli oko osmatračnica – ja sam to prevodio – pitali: "Šta će biti ako nas Srbi napadnu?" A posmatrači bi pokazali na nebo govoreći: "Dakle, u roku od 5, 10 ili 15 minuta nakon poziva – poziva Ujedinjenih nacija – gore bi se pojavili avioni NATO-a. Doletjeli bi iz NATO-baze u Italiji a tim moćnim mašinama ne treba više od nekoliko minuta da unište napadačke snage na tlu. Znači da ste sigurni. Štite vas Ujedinjene nacije I NATO."..."
- Izvodi iz transkripta
Florence Hartmann, Autorka i nezavisni istraživač
"...Citiram izvještaj, odnosno sintezu koju sam mogla napraviti vezano za ulogu međunarodne zajednice, kako ne biste smatrali da je to moj lični stav. Izvještaj samog UN-a smatra da “države u Vijeću sigurnosti i Kontakt grupi moraju prihvatiti svoj dio odgovornosti zato što su dopustile ove tragične događaje». Također, 2001. godine, izvještaj Parlamentarne istražne komisije Francuske, koja je radila istragu o događajima u Srebrenici, naglašava da su države, posebno velike sile 1995. godine, napravile izbor, citiram, "da se pojednostave diplomatski pregovori razjasnivši etničku kartu Bosne i Hercegovine". Ali, zaključuje francuski izvještaj: "Nijedna od država uključenih u rješavanje bosanskog sukoba nije htjela spasiti Srebrenicu, što ne implicira postojanje zavjere."..."
- Izvodi iz transkripta
Richard Goldstone, Prvi glavni tužilac u Haškom tribunalu
"...Da bi se protiv bilo koga podigla optužnica za genocid očito je neophodno dokazati postojanje izrazite – svjesne – namjere za uništenje izvjesne grupe ljudi, u cjelini ili djelimično. Morali smo razmotriti da li je ovo primjenjivo na slučaj Srebrenice. Tamo je postojala ne namjera da se unište svi Bošnjaci u Bosni i Hercegovini nego da se uništi preko 8.000 nedužnih muškaraca i dječaka u enklavi Srebrenica. Ali zaključili smo, što su podržali i Haški tribunal i Međunarodni sud pravde, da odluka o istrebljenju tolike grupe u jednoj enklavi, u gradiću Srebrenica, predstavlja genocid i da namjera, kao neophodni preduslov postoji.
Stav svakog međunarodnog tužitelja trebao bi biti, a mislim i da jest, istražiti I podići optužnice protiv najvećih krivaca. A najveći krivci su ljudi, vodstvo, političko ili vojno, oni koji su organizovali, pomagali i podržavali počinjenje ovih masovnih zločina, posebno genocida i zločina protiv čovječnosti. Znači to je stav, stav je tužilaca da se optuže najveći krivci. Ali Haškom tribunalu to u početku nije bilo moguće. Raspolagali smo samo dokazima protiv onih koji su bili, što bi se reklo, sitne ribe, ali oni su bili gradivni elementi optužnica. To smo obavili vrlo brzo, za manje od godinu dana nakon što sam stigao kao prvi glavni tužilac; jedanaest mjeseci nakon toga podignute su prve optužnice protiv Karadžića i Mladića..."
- Izvodi iz transkripta