| 1. | PROLOG |
| 2. | POZADINA |
| 3. | ČINJENICE I DOKAZI |
| 3.1. | Historijski kontekst |
| 3.2. | Rekonstrukcija |
| 3.3. | Međunarodna zajednica |
| 3.4. | Namjera i poricanje |
| 3.5. | Postgenocidno društvo |
| 4. | KAKO UČITI O PROŠLOSTI |
| 5. | TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE |
| 6. | REFERENCE |
|
Umijeće razumijevanja #2
TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE |
|
Umijeće razumijevanja #1
MAPIRANJE GENOCIDA |
| 1. | PROLOG |
| 2. | POZADINA |
| 3. | ČINJENICE I DOKAZI |
| 3.1. | Historijski kontekst |
| 3.2. | Rekonstrukcija |
| 3.3. | Međunarodna zajednica |
| 3.4. | Namjera i poricanje |
| 3.5. | Postgenocidno društvo |
| 4. | KAKO UČITI O PROŠLOSTI |
| 5. | TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE |
| 6. | REFERENCE |
|
Umijeće razumijevanja #2
TRANSGENERACIJSKO PAMĆENJE |
|
Umijeće razumijevanja #1
MAPIRANJE GENOCIDA |
3.2.
Rekonstrukcija
Srebrenica - Mapiranje genocida
Dr. Janja Beč-Neumann, Sociologinja, istraživačica genocida, spisateljica i predavačica
"...Želim samo reći kako je Richard Goldstone bio izabran za prvog glavnog tužioca, jer takve detalje nije lako pronaći. Tribunal je, recimo, stvoren nakon što je mnogo pojedinaca i nevladinih organizacija prisutnih ovde u Bosni u aprilu, maju 1992. godine, u leto 1992. godine, u prvom periodu događanja najstrašnijih zločina, izvršilo vrlo snažan pritisak na međunarodnu zajednicu, da interveniše. Govorimo o vojnoj intervenciji, koja se nije dogodila. Nakon toga je počelo trgovanje. Iz ovog pritiska odozdo, to je bio pritisak odozdo prema gore, oni su pokušali stvoriti nešto, napraviti kompromis, uraditi nešto ne čineći ništa. Dakle, odlučili su da stvore Međunarodni krivični sud za bivšu Jugoslaviju.
Samo bih vas podsetila da je to bio prvi Međunarodni krivični sud u istoriji koji nije bio vojni sud. Nakon Holokausta smo imali Tribunal u Nürnbergu ali to je bio vojni tribunal; u Tokiju nakon 1946. Godine takođe smo imali vojni tribunal; nakon Prvog svetskog rata imali smo pokušaje krivičnih vojnih sudova u Leipzigu i Ankari, ali oni nisu uspeli. To znači da su ljudi po prvi put stvorili nešto, a nisu znali šta da rade s tim.
Jer, u početku je to bila trgovina: mir za amnestiju. Oni su obećali bosanskim Srbima, posebno vojnicima, uteloviteljima nasilja: "mi ćemo vam dati amnestiju, samo zaustavite to što radite i neka bude mir". A to je bila trgovina. Četrnaest meseci se međunarodna zajednica nije mogla dogovoriti ko će biti glavni tužilac. To je duga priča i još jedno javno predavanje. Nelson Mandela je rekao: "Ja imam izvrsnog sudiju Ustavnog suda u Južnoj Africi; ima bogato iskustvo s našom situacijom, s aparthejdom itd. Mogao bi biti jako dobar". Te je, nakon četrnaest meseci, Richard Goldstone postao prvi glavni tužilac Međunarodnog krivičnog suda za bivšu Jugoslaviju..."
- Izvodi iz transkripta
Rekonstrukcija: Utvrđivanje činjenica o egzekucijama
Jean-René Ruez, Viši zvaničnik Francuske nacionalne policije, bivši vođa istraživačkog tima za Srebrenicu Haškog tribunala
"...U Tuzlu sam stigao 20. jula 1995. godine i odmah počeo s istragom. I samo da budemo precizni u vezi s tom istragom: istraživali smo ono što se dešavalo nakon podneva 11. jula. Znači istraga nije bila o tome zašto nije bilo zračnih udara, niti o zauzimanju enklave; to je bila istraga krivičnih djela koja su se desila nakon pada enklave.
Utvrđivanje činjenica slijedi hronologiju dešavanja. Prvi korak je rekonstrukcija događaja kroz intervjue sa žrtvama, svjedocima, a kasnije i kroz oči počinitelja – jer se intervjui rade i s njima. Druga faza je pronalaženje mjesta o kojima ljudi govore, što nije nužno očigledno, i sve se to mora obaviti u neprijateljskom okruženju, pod uslovima koji nisu uobičajeni u normalnom okruženju.
Nakon toga slijedi faza obrade, tako da se scene zločina fotografišu, prave se video-snimke, sve se dokumentira, uzimaju se uzorci, svi ti uzorci obrađuju u laboratoriji; to je ono što zovemo tehnički i naučni aspekt policijskog rada. Već smo vidjeli rezime svih ovih događaja, a sad ih moramo ponovo sumirati svjesni ogromnog izazova da se tako šta uradi u tako kratkom vremenu, s obzirom na veliki broj mjesta zločina. Zapravo je čitavo ovo područje mjesto zločina. Dakle, mjesto zločina na površini od 70 km u pravcu sjever-jug i 40 km u pravcu istok-zapad; obilježeni su koncentracioni logori, mjesta zatočenja, stratišta, primarne masovne grobnice, a onda i sekundarne masovne grobnice..."
- Izvodi iz transkripta
Banalnost ravnodušnosti
Dr. Yair Auron, Ekspert za studije genocida, predavač
"...Poricanjem genocida – a to smatram jako važnim – pripremate teren za novi genocid. I moram priznati nisam bio svjestan poricanja ovdje izvršenog genocida. Ni o samom genocidu nisam znao previše, ali sam još manje znao koliko Srbi poriču genocid koji su počinili. I s tim se morate suočiti, mi se s tim moramo suočiti, ne radi se ovdje samo o vašem problemu u sa Srbima. Radi se o problemu cijelog svijeta, o problemu čovječanstva.
Ako vam društvo negira status žrtve, ne možete započeti proces oporavka. A za taj status se morate boriti sada, a ne nakon sto godina poricanja. A s vama se moramo boriti i mi da ovaj genocide priznaju i Srbi i cijelo čovječanstvo. Problem je Evropa, problem je i SAD, jer, kako i sami znate, na ovaj ili onaj način, oni su u tom genocidu bili saučesnici.
I sad ću reći nešto što neki od vas možda neće prihvatiti: ja sam sve više i više uvjeren da ne postoji "treća strana". Postoje žrtve i postoje počinitelji. Ako niste na strani žrtve, onda ste, po definiciji, na strani počinitelja..."
- Izvodi iz transkripta