Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.
Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.
Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.
Majka: „Djecu je trebalo umiriti, zabaviti ih nečim, nikada ih ne prepustiti samima sebi ili ih ostaviti da ne rade ništa. Uvijek si morao biti s njima, pričati im priče, igrati se s njima, pjevati im, učiti ih da crtaju.“
Baka: „Pričala sam unucima bajke da ne bi razmišljali i slušali šta se događa napolju.“
Opis porodičnog lanca: „Tim koji je garantovao opstanak činili smo moj otac, moj brat i ja. Uspostavljen je 'porodični ekonomski lanac' i svi su učestvovali u zajedničkom naporu za preživljavanje. 'Lanac' je besprijekorno funkcionirao po novim pravilima na koja je pristao svaki pojedinac. Jedini način preživljavanja bio je unutar porodice, kroz mehanizam dijelom baziran na gotovini, dijelom na trampi a dijelom na švercu.“
Nedžad Begović, otac i umjetnik: „Izrezivao sam komade papira imitirajući tehniku origamija i napravio igru s devet geometrijskih elemenata. Nazvao sam je Kvazimodo, zbog ne baš lijepog izgleda. Od tih devet elemenata, kad se slažu na različite načine, mogu se dobiti sva slova, svi brojevi, cuke, mace, neke kućice, neki treći geometrijski oblici. Tako su djeca provodila vrijeme igrajući se i učeći – ma svi smo se zabavljali, a djeca su brzo naučila slova.