Kretanje

Nastavak normalnog života i stvaralaštva bili su tokom opsade Sarajeva svim građanima jednako važni kao hljeb, lijekovi ili voda.

Ovaj segment FAMA-istraživanja obavljenih između 1992. i 1996. godine sadrži pitanje Možete li opisati neku svoju kreaciju? i odgovore ispitanika. Sarajlije (u ovom slučaju: ispitanici) kreirali su i prihvatili ovaj model da bi preživjeli: „Svi smo mi bili inovatori vlastitih metoda preživljavanja“, kako kaže jedan od ispitanika.

Izvori: FAMA Kolekcija 1992-1996. Govorna historija, Ankete: Preživljavanje, Sarajevo Life magazin, arhivska zbirka video zapisa i fotografija.

SKIJANJE

Enes Zlatar Bure, rock muzičar: „Skijali smo ulicama Sarajeva dok su okolo padale granate. Ljudi su bježeći vidjeli dva tipa kako nose skije i mislili da smo s drugog svijeta. Ali ja sam htio napraviti video-pismo za svoju djevojku koja je tada bila u Švedskoj, htio sam da vidi kako živimo i šta radimo. Snimao sam skijanje jer je to tada bilo nešto nemoguće. Apsolutno nemoguće. Projicirao sam svoje snove, jer sam sanjao o tome da skijam na planinama. Ali nisam mogao, naravno, jer su tamo bili snajperisti. Video-pismo je bilo bez zvuka, ali sam kao pozadinu u tom nijemom filmu stavio muziku, pa je djelovao kao spot ili video turistička razglednica...“

ODLAZAK NA FAKULTET

Studentica: „Kad sam išla na fakultet da polažem ispite, dotjerana najbolje što se moglo, hodala sam iza svega što nas je moglo zaštiti od snajperske vatre, mada je to djelovalo više kao mentalna nego stvarna zaštita. Nikad nisam bila sigurna hoću li se vratiti živa. Ponekad bih izula cipele pa trčala preko raskršća.“

ŠEMSA

Šemsa Mehmedović, ekonomistkinja, uvijek nasmijana, poletna, dotjerana ko pišća. Kretala se normalno, nikad ne pokazujući strah, nikad ne trčeći, uprkos onima koji su na svakom raskršću virili kroz snajperske nišane: „Mislim da nisam sišla s uma samo zato što sam onoliko radila, fizički.“