Gradska Vijećnica sagrađena je u periodu austrougarske vladavine, 1894. godine. Građena je u pseudo-maurskom stilu, s mnogo ukrasnih elemenata na fasadi, glavnom holu, stepeništu i u svečanoj dvorani. Godine 1945. zgrada za koju su mnogi mislili da je najljepša u Sarajevu, postala je Nacionalna biblioteka s više od milion knjiga, velikim brojem domaćih i stranih periodičnih izdanja i rijetkih knjiga. 25. augusta 1992. tačno sto godina nakon što je počela njena izgradnja, počelo je granatiranje Vijećnice s Trebevića i obližnjih planina. Pogođena s 50 granata počela je gorjeti, kratko vrijeme iza ponoći. Nesavladiva vatra uništila je cijelu zgradu, zajedno s mnogim knjigama. Sarajlije će se sjećati dana kada je pepeo knjiga padao po gradu. Uništena zgrada Vijećnice, simbol grada pod opsadom i divljaštva agresora, postala je mjesto na kojem su lokalni i strani umjetnici izvodili koncerte i postavljali izložbe.
FAMA Kolekcija Arhiv fotografija
“Tad tačno nismo imali nikako vode. I izvorište Pivara je samo bilo presušilo, tako da nam je tu bio jako veliki problem prilikom gašenja. Prilikom tog gašenja, mi smo isto imali i tri-četiri povrijeđena radnika. Tad je navečer oko 21 sat, kad je počela da gori Vijećnica, preko noći je palo oko 200 granata u blizini i na objekat Vijećnice. Mi jedinu navalu, što se tiče gašenja požara, smo mogli vršiti to je bilo s unutrašnje strane. Međutim, krovna konstrukcija i sam objekat je tako izrađen, te međuspratne konstrukcije, tako da se požar jako strahovito širio gdje ga nismo mogli s vanjske strane.”
- Huso Česko, vatrogasac
“Usred te ’94. kad je rat uveliko buktio u Sarajevu, kad se nije moglo proći od snajperskih hitaca, dvadesetak žena je bukvalno nosilo tih 100.000 knjiga preko mosta Skenderija, preseljavale ručno. Istina, imali smo malu pomoć od strane Civilne zaštite, međutim te žene su to evakuisale, nosile periodiku, tešku i po pedesetak kilograma. Velike, uvezane novine i tako dalje i tako dalje. Imali smo i povrijeđenih, imali smo poginulih, međutim sve to nas nije omelo da svakodnevno radimo, da budemo na usluzi i djeci i studentima i naučnim radnicima.”
- Hatidža Demirović, direktor Biblioteke grada Sarajeva
“Naime, u uvjetima opsade Sarajeva koja je možda bila među najvećim opsadama u povijesti čovječanstva, ljudi su, da bi preživjeli, morali da lože sve što im je bilo pri ruci, uključujući i knjige. Da bismo to na neki način spriječili, mi smo skrenuli pažnju da su knjige čuvari pamćenja i da ih treba čuvati i da su to prijatelji koji ne traže protuuslugu.”
- Enes Kujundžić, direktor Nacionalne i Univerzitetske biblioteke
Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)