Tunel

“To je bio Evropski šampionat za kadete, naše dečke i djevojčice, koji iz tog ratnog vihora prvi put će se susresti sa civilizacijom, sa ostalim svojim vršnjacima. Nismo znali gdje se nalazimo u tom svijetu. Koliko smo zaostali i tako, ali to nas nije ni brinulo. Došli smo pred tunel i čekali smo, bogami, jedno četiri, pet sati i onda onaj prolazak. Djeci je to izgledalo onako prilično… ne mogu reći svakidašnje, ali nisu se baš nešto pretjerano ni iznenadili. A mi veliki onako pod koferima sageti… bila je kolona, bilo je bogami i vode, pa smo malo i po vodi i tako do članaka negdje, kako na kojem mjestu, ali eto prošli smo i kroz tunel i onda već je bio mrak.”

- Smilja Gavrić, Šahovski savez

“Krenula sam u ponoć potpuno sama, kroz tunel. Nisam znala ni kuda se ide, ni kroz rovove. Imala sam sreću, recimo, da mi je jedan mladić, vojnik, pomogao. Progurao me je onako na kolicima. Znate, k’o pravu kraljicu, a ne samo šahovsku kraljicu. Onda preko Igmana – minus 20 stepeni – morate jedan dio da pješačite, pa potom stopirate. Poslije sam pokušavala novinarima da objasnim, stranim novinarima naravno, kako je izgledao taj cjelokupni put iz Sarajeva. I mislim da nisu nikada mogli shvatiti. Ja sam tu priču mnogo ponavljala. Ja sam pokušavala da dočaram tunel i one šine i male vagone, a onda bi novinari meni rekli: ‘Vi ste izašli iz Sarajeva metroom!’ I tako je to bilo, znate, za vrijeme rata. Teški uvjeti za pripreme, nemate struje, ali istovremeno u tim šahovskim figurama sam nalazila i spas.”

- Vesna Mišanović, šahistkinja

“’95. godine, mi smo čak osnovali dvije filijale. Jednu u Tešnju, jednu u Bihaću i to u izuzetno teškim uslovima. Znači, kad se moralo ići preko Igmana, prolaziti kroz tunel, nositi papire, da bi tamo nešto moglo da funkcioniše.”

- Alma Smailbegović, direktor Universal banke