Gradska pekara, koja je bila jedino mjesto za proizvodnju hljeba, neprestano je granatirana, a dio opreme je uništen. Pored granatiranja, nedostajali su struja i plin, a često i brašno, kvasac i voda. Raznošenje hljeba je također bilo otežano granatiranjem i nedostatkom goriva za kamione. Uprkos teškoćama, 27. decembar 1995. poznat je kao dan kada je Velepekara proizvela milioniti hljeb za građane grada pod opsadom.
FAMA Kolekcija Arhiv fotografija
“Bila je naša deviza ‘Hljeba mora biti’. Znali smo da je jedina hrana koja tad se mogla kupiti, nabaviti u Sarajevu, bila hljeb i znali smo… ponašali smo se prilično odgovorno, disciplinovano smo se ponašali i koristili smo svaki momenat da napravimo što više hljeba, jer smo znali da čitavo Sarajevo zavisi od Velepekare.”
- Kemal Mešak, Velepekara
“Jedne Nove godine smo se zajednički dogovorili da proizvedemo maksimum, da građani dobiju čak dvostruku količinu u novogodišnjoj noći. Iako nismo imali tada ni električne energije, ni plina, uspjeli smo u dva dana praktično, 30. i 31. decembra da proizvedemo duple količine, da proizvedemo u jednom danu čak 139.500 komada hljeba, što je bio rekord.”
- Enver Kazazić, direktor preduzeća “Klas”
“Mi do tada nismo imali peći koje su mogle da peku hljeb na plin, jer nismo imali gorionika. Znali smo da u Medicinskoj školi ima jedan gorionik i uz pomoć Gradske vlade taj je gorionik tamo demontiran, postavljen je na našoj liniji i mi smo onda mogli da proizvodimo hljeb i kada nije bilo nafte. Kasnije smo još jednu peć prebacili. Napravili kombinaciju sa plinom i onda smo mogli raditi i kad nema nafte.”
- Kemal Mešak, Velepekara
Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)