Groblja

“I to groblje mi je uvijek bilo simbol neke vezanosti za porodicu, za familiju, za tradiciju. Bila sam jako žalosna što se gađa s tog groblja, što se ruši to groblje. Pogotovo znajući da je to kulturni objekat, star. To je najstarije sefardsko groblje u Evropi, pod zaštitom UNESCO-a.”

- Sonja Elezar, Jevrejska zajednica

“To sve ukazuje da se doista radilo o ciljanom gađanju dženaza, okupljenih ljudi na tim dženazama. I da se agresor i na takav način želio svetiti ovom gradu i onima koji u bolu sahranjuju svoje najbliže. Nažalost, moramo da kažemo i to da su naši imami morali se zaklanjati i u samim grobovima, uskačući i u grobove i mezare. Zaklanjati se iza umrlih ili sa utitahtama koje su stavljali iza sebe da bi mogli izvršiti molitvu i obaviti učenje koje je predviđeno prilikom sahrana. Zbog toga smo mi nastojali da se na tim dženazama okuplja što manje ljudi, da bi bilo što manje žrtava. A isto tako smo pribjegli kasnije jednom koraku, da sahrane vršimo noću, kako bi se što manje ljudi ugrozilo i njihovi životi ostali sačuvani.”

- Muharem Omerdić, rukovodilac Vjersko-prosvjetne službe Rijaseta Islamske zajednice

“Tada smo već iscrpili ono što smo imali pogrebne opreme. Mi smo tada upućivali apele građanima Sarajeva da daju, ko ima svoga poginulog ili umrlog, da daju ormare iz kuća. I mi smo dobijali tu opremu. Ljudi su donosili ormare, mi smo dovozili te ormare i kojekakve daske. I pravili smo improvizirane sanduke, da bismo mogli ljude sahraniti.”

- Vlado Raguž, direktor “Pokopa”