Mostovi

“Blood’s being spilled on Vrbanja Bridge, a girl got killed.’ Suddenly jets roared overhead. You must remember that this was 5th April ’92, at that time the JNA was absolutely present here and absolutely legitimate, absolutely legal. An army against which not a word could be said. I asked myself instinctively, as if I was in a spasm, not realizing that something like this could be happening, I asked, against whom? Surely not against these unarmed people.”

- Mladen Paunović, Journalist

“Tako da nigdje nismo mogli maći od snajperskih hitaca. K’o životinje su nas vrebali. Jednom, sjećam se, išla sam s posla i pošla mostom, bilo je dosta svijeta pored trafike. Velim što ne prelazite, kaže ne smijemo. Kažem ja, k’o napravim se hrabra: Hajde, smijem ja. Nosim onaj hljeb. Pođem da pretrčim, a on me gađa, a ja bacim hljeb, velim ma kakva hrana, daj živu glavu da izvučem. Vratim se, opet sa svima njima stanem, pa čekaj, čekaj, pa onda opet kad prestanu snajperski hici, potrči. A oni nas dočekaju izvan mosta kod desetke, kod dvice, ma čini mi se nema tog prolaza gdje nije gađano.”

- Zejneba Aganović, građanka

“I jedan dan ja dolazim u Skenderiju, kad imam šta da vidim. Izvučeni tenkovi na mostu Skenderija. Pitam šta se dešava, onda mi pukovnik novi, najnoviji pukovnik… jer je došlo do promjene bataljona i došao je novi pukovnik. I njihov prvi dan, dok su bili ustvari na mostu Vrbanja, ustvari na tom ček pointu, Srbi su iskoristili to što su ukrali pancire, uniforme, vozila, u toku noći i prevarili nove Francuze, novu vojsku koja je tu bila, na tom ček pointu u toku noći. Napravili su se kao da oni smjenjuju stražu i uzeli most Vrbanja.”

- Radmila Stojadinović, prevodilac