Od početka opsade Sarajeva od maja 1992. do deblokade grada marta 1996., Sarajevo je bilo potpuno opkoljeno teškim i lakim naoružanjem, s kojim su stanovnici grada bili gađani i noću i danju bez prethodnih upozorenja. Snajperska gnijezda su bila raspoređena tako da su mogli ciljati pješake na ulicama, ljude u parkovima, stanare u zgradama, radnike u raznim objektima. Građani su znali za jedno pravilo: ‘Ako ti vidiš brdo, brdo vidi tebe’ (što znači da te vide snajperisti). Svi građani su bili pokretne mete snajperistima, pretrčavali su raskrsnice, krili se iza postavljenih kontejnera, odbrojavali minute čekanja da bi se usudili da krenu dalje i opet postanu vidljive mete. U nekim evropskim novinama se moglo čitati o ‘ratnom turizmu’, koji uključuje gađanje Sarajlija iz snajpera. Ruski avangardni pisac Limonov snimljen je kamerom kako učestvuje u ovom ‘zamamnom sportu’.
© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner
“Koristeći bicikle da bi se prije dovezli do određenog mjesta, morali smo proći takozvane opasne tačke, na kojima smo bili izloženi snajperskim udarima protivnika i u tim trenucima činilo vam se da imate prednost nad običnim pješacima zbog toga što, naravno zahvaljujući biciklu, ćete prije proći tu tačku. Međutim, dešavalo se da i biciklista nastrada često.”
- Nedžad Hadžijalić, građanin
“Sa jednim skokom, sa nekakvim teškim gojzericama, čizmama, ja sam poletjela do malog, uhvatila ga za nogu, povukla i u tom momentu se čulo ono piiiiii, dakle tačno snajper bi ga pogodio. Ali u momentu kako sam ja njega uhvatila za nogu, meni se zavrnula moja noga i, naravno, pukla je ta kost.”
- Gertruda Munitić, primadona Sarajevske Opere
“Dakle, 15. februara 1993. godine imali smo jedan red kontejnera kod Higijenskog zavoda. On nam je bio nedovoljan, jer su nas snajperi ubijali. Onda smo odlučili da taj prvi red kontejnera nadogradimo sa još jednim redom kontejnera.”
- Fuad Babić, Civilna zaštita
Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)