Austrougarska građevina, smještena na obali rijeke, uništena je u noći 2. maja 1992. godine. Agresorski saboteri su postavili dinamit unutar zgrade. Poslije eksplozije počelo je granatiranje zapaljivim granatama, dok zgrada nije izgorjela. Vreće s posljednjim pismima Sarajlija za one van grada također su izgorjele. Govornice su izgorjele tokom granatiranja. Posljedice rušenja Glavne pošte i nestanak struje, uzrok su, po općinskim podacima iz aprila 1993., što je od 130.000 telefonskih linija ostalo u funkciji samo 2.000. Telefonske linije između Sarajeva i svijeta bile su u prekidu tokom cijele opsade. Komunikacija sa svijetom obavljala se putem radio-amatera i nekoliko satelitskih telefona. Veze s rođacima, prijateljima, poslovnim partnerima, uspostavljale su se preko stranaca koji su donosili i odnosili poruke, koje su često dostizale veličinu knjige. U februaru 1996. godine, izložba skulptura postavljena je u izgorjeloj zgradi Pošte.
© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Željko Puljić
“Nama je bilo otežano to gašenje same te Pošte, jer zna se da je i u toj samoj Pošti izvršena diverzija.”
- Huso Česko, vatrogasac
“U našem poslovnom prostoru bilo je organizirano dežurstvo tako da su građani mogli doći u naš prostor, gdje smo ih obučavali kako da pošalju poštu, kome da pošalju poštu, na koji način da saznaju elektronsku adresu svojih bližih tamo negdje, jer naših izbjeglica je bilo u preko stotinu zemalja. Velika je radost bila kada su ljudi mogli, recimo za 24 sata, poslati i primiti jednu poruku, jednu vijest čuti od svojih bližih, a prije je to bilo mjesec, dva, pa čak i tri mjeseca.”
- Meho Klico, direktor ZAMIR-SA
“Sad da ne bi svi ljudi išli da nose ovo, ono, nađe se čovjek, pokupi pisma, odnese u Mjesnu zajednicu ili donese odozdo. I onda povjerenik od vrata do vrata donosi ljudima pošiljke. Hoću reći, te pošiljke Crvenog krsta, poruke.”
- Samija Popara, povjerenik Mjesne zajednice “Babića Bašča”
Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)