1992. i 1993. cijena drva za loženje u Sarajevu, po kubnom metru, bila je 350 DM. Građani su išli u parkove po drva. Drva iz sarajevskih parkova mogla su se kupiti na pijacama, pakovana u vreće. Cijene su varirale u zavisnosti od vremena. Čak su i klupe u parkovima završile u ručno pravljenim pećima. Najbolje sačuvan park u gradu bio je Veliki park, nastao relativno kasno, u austrougarskom periodu. Jer, toliko je u to vrijeme bilo zelenila u gradu da nije bilo potrebe za parkovima.
© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Željko Puljić
“Znate, to je jedna odluka zbog koje su mene mnogo kritikovali zašto sam dozvolio da, de fakto, nestanu sarajevski parkovi. I negdje 10-og septembra sam obrazložio to da mislim da je mnogo važnije da se bar tim drvetom… koje je u tom momentu služilo za pravljenje hrane, a kasnije za grijanje u onim teškim sarajevskim zimama. Da je vredniji jedan ljudski život, nego maltene ta zelen, to drveće koje smo imali.”
- Muhamed Kreševljaković, gradonačelnik Sarajeva
“Ja sam se sjetila da ložim grančice. Male, tanke, suhe, grančice koje same po sebi nisu značile ništa, ali ja sam ih vezala u snopiće… to je bio jedan, čini mi se moj izum. To su bila drva pravljena od grančice, vezana trakicama od starih čarapa… Sam taj trud i sam taj rad bio je koristan ne samo za šporet, nego za moj mozak. Jer sam radeći nešto korisno u ratu, ja sam osjećala se dobro, osjećala sam se normalno. I mislim da sam ostala pri pameti, zbog toga što sam puno radila fizički.”
- Šemsa Mehmedović, inžinjer telekomunikacija
“Čuli smo zvuk motorne pile. A to je bio znak da je neko došao da nam posječe tu našu brezu… Sve su komšije izašle… Neko je uzeo bombu, neko pištolj, neko koktel. I ta dvojica mladića koji su došli da režu tu brezu, oni su se toliko bili uplašili… jer su bili svjesni da mi branimo ustvari jednu brezu kao da se branimo od čete neprijatelja.”
- Zdravka Gutić, domaćica
Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)