Neo-renesansna zgrada podignuta 1898., za vrijeme austrougarske vladavine u Bosni, nalazi se u blizini Poštanskog mosta koji je opasna snajperska zona. Bez obzira na stalnu opasnost od snajpera i granata, u pozorištu su davane predstave koje su punile hladno gledalište koje se godinama nije grijalo. Na repertoaru su bile sve vrste djela, od grčkih tragedija do savremenih drama ili japanskog No teatra.
© FAMA Kolekcija Arhiv fotografija, Drago Resner
“Zaista je impozantno, impresivno, divno, kada se nađete oči u oči sa gledalištem, koje je na kraju krajeva u istoj životnoj opasnosti bilo da bi došlo na predstavu, i u istoj životnoj opasnosti da ode sa predstave svojim kućama. Mi smo jednostavno bili na neki način zajednički osuđenici. I mi koji smo morali doći da igramo predstavu i publika koja je došla da je gleda. Mi smo zajednički igrali taj sarajevski rulet. Ruski rulet ili ako hoćete dance macabre, tu igru sa smrću.”
- Vlado Jokanović, glumac
“Predstava je postigla ono što mi nismo mogli očekivati u tom trenutku, a to je, sublimirano u rečenicu jedne Sarajke koja je predstavu gledala čak 10 puta i u jednoj našoj knjizi utisaka napisala: ‘Hvala sarajevskim glumcima što su nam pomogli da ne poludimo.’”
- Safet Plakalo, pisac
“Predstava ‘Čekajući Godoa’ počinje replikom ‘ništa se ne može učiniti’, međutim, mi smo ipak uspjeli uprkos svim okolnostima… nešto ipak učiniti. Imali smo samo svijeće na raspolaganju, a ja sam cijelu scenografiju koncipirala upravo na tom odnosu svjetla i sjene. Radili smo sa 12 svijeća i sa folijom onom već svima nama znanom, UNHCR-ovom i sa improviziranim nekakvim drvetom jer je to ono što u predstavi jeste bitan element drvo, stablo.”
- Ognjenka Finci, dizajner
Video govorna historija: Opsada Sarajeva 1992-1996. (© FAMA Kolekcija, 1997-99.)