Porodilište

“Užas, djeca plaču, žene plaču, bolesnice plaču. Jedino me uvijek pitaju, tako kroz plač: ‘Hoćemo li živi izaći, hoćemo li biti zatrpani tu?’ I sad se sjećam dobro, da sam im u tih nekoliko rečenica uvijek isto odgovarao: ‘Znate šta je, ovo oružje koje oni imaju ne mogu srušiti ovu veliku armirano-betonsku zgradu, drugo bi bilo da imaju atomsku bombu, a to nemaju’. Pa nešto mislim… tješim sebe, tješim i te žene.”

- Srećko Šimić, doktor, Bolnica “Koševo”

“Metak od sijača smrti je prošao kroz prozor te bolesničke sobe, u kojoj sam ja ležala, u koju sam bila dopremljena poslje tog carskog reza. Objasnili su mi da nisam mnogo ranjena. Ja sam poslije toga voljela da kažem, metak me malo opržio… i usput se iskrivio u panel ploči, oglasnoj panel ploči za ljekare. Prošao je, dakle, kroz štok od eloksirane bravarije od prozora, prošao je kroz nekakve madrace, panele, kroz tri moje deke, kroz pokrivač kojim je mene sestra pokrila, jer mi je bilo jako hladno i tako mene malo opržio. Međutim, moj Hamza je bio dobro, ja sam bila još osam dana u bolnici. Izvela bebu živu i zdravu. Ja sam izašla na svojim nogama i nastavila dalje da radim svoj posao. Bila 18 dana na porodiljskom odsustvu i počela da radim.”

- Hatidža Demirović, direktor Biblioteke grada Sarajeva

“Možete zamisliti da smo u to vrijeme porađali uz svijeće. Bila je jedna svijeća u čitavom rodilištu. Jedna svijeća za istovremeno dva poroda. Jedna svijeća za istovremeno troje novorođenčadi. Jedna svijeća koja osim da nam pruži kakav takav pregled na operativnim poljima bila je ujedno i svijeća koja je ujedno i grijala te male prostorije u kojima su bila novorođenčad.”

- Srećko Šimić, doktor, Bolnica “Koševo”