NATO zračni udari

„Minobacački napad u augustu nije bio ni prvi izazov za politiku Zapada, niti najgori incident u ratu; bio je samo najnoviji.

Operacija Deliberate Force (Namjerna sila) počela je 30. augusta u 2.00 ujutro po lokalnom vremenu. Preko šezdeset aviona koji su uzletjeli iz baza u Italiji i s nosača aviona Theodore Roosevelt u Jadranu, zasuli su položaje bosanskih Srba oko Sarajeva. Bila je to najopsežnija vojna akcija u historiji NATO-a. Tome se pridružila francuska i britanska artiljerija iz Rapid Reaction Force (Snage za brzu reakciju), ciljajući kasarne u Lukavici, jugozapadno od Sarajeva.

Za razliku od ranijih zračnih udara, kada su se UN i NATO ograničili na gađanje pojedinačnih srpskih raketnih položaja zemlja-vazduh ili pojedinačnih tenkova, ovi udari su bili masovni. Kako su isplanirali admiral Smith i njegov sjajni zapovjednik zrakoplovstva general pukovnik Michele E. Ryan, ciljevi su mjesecima ranije bili određeni. General Ryan je pripremio svoje snage za moguće bombardovanje za nekoliko godina. Pregledao sam debeli svežanj obavještajnih snimaka za vrijeme posjete Smithovom štabu, visoko u brdima iznad Napulja. Kad je kucnuo čas za zadatak, on i Smith izveli su akciju sa velikom vještinom i zapanjujućim uspjehom.”

(Izvodi iz knjige Richarda Holbrookea „Završiti rat“)

Zračne operacije NATO-a

Zračne operacije NATO-a protiv položaja bosanskih Srba u augustu i septembru 1995. pomogle su utrti put sveobuhvatnom mirovnom sporazumu. Operacija „Deliberate Force“ (Namjerna sila) trajala je 12 dana i pomogla je promijeniti ravnotežu snaga između strana na terenu. To je također pomoglo da se vodstvo bosanskih Srba uvjeri da su prednosti pregovora o mirovnom sporazumu veće od prednosti nastavka vođenja rata.