2.3.
Glosar opsade
Telekomunikacije
Agresor je blokirao sve telekomunikacije, uništio zgradu pošte i grad je ostao bez telefonskih veza a komunikacija sa vanjskim svijetom je onemogućena. Počelo je razaranje grada.
Granatiranje
Svakog dana grad je bivao pogođen s oko 4.000 granata, a na grad je ispaljeno ukupno četiri miliona granata koje su, između ostalog, ciljale bolnice, škole, džamije, crkve, sinagoge, porodilište, biblioteke, muzeje i mjesta na kojima su građani stajali u redovima za hljeb i vodu.
Snajper
U vrijeme višegodišnje opsade, nije se moglo naći nijedno mjesto u dužini od 50 metara da nije bilo izloženo snajperskoj paljbi. Gotovo svaki građanin Sarajeva bio je meta. Nije bilo niti jedne ulice u dužini od 50 metara koja joj nije bila izložena. To je bio poseban vid terora: stavljano je do znanja da nema slobode kretanja i da nikakvo kretanje na ulicama nije dozvoljeno. Takvo nešto nije zabilježeno u historiji urbanih područja i to u trajanju od četiri godine. „Nigdje nismo mogli maći od snajperskih hitaca. Vrebali su nas kao životinje. Kad prestanu snajperski hici, potrčimo. Kada pređeš most, oni ponovo počnu paljbu. Odjednom se nađeš prikovan na sred ulice, svjestan si šta je ta ulica i odjednom snajper puca, a ti ne možeš da se pokreneš. To je samo jedan trenutak – i odmah pružiš korak I kreneš.“ Groblja su se širila.
Sahrane / dženaze
Često su se sahrane odvijale noću i prvi put sam naivno upalio bateriju kad su svi oko mene povikali ‘Ugasi bateriju! Jesi ti lud? Sve će nas poubijati! Gasi to!’ Kao sveštenik znam neke molitve napamet iz srca, tako da sam mogao moliti na sahranama i u mraku.” Imami su se na dženazama morali zaklanjati skačući u grobove i mezare, a kasnije su dženaze obavljali noću, kako bi se ugrozilo što manje ljudi i sačuvalo što više života.
Hrana
Zalihe hrane su potrošene. Da bi bila dostavljena humanitarna pomoć u opkoljeni grad, uspostavljen je UN „zračni most” 3. Jula 1992. godine. Bio je to najduži zračni most u historiji avijacije i u historiji modernog ratovanja: 467 dana duži od berlinskog. Svaki avion UNHCR-a i UNPROFOR-a donosio je u Sarajevo 30 tona hrane i materijala za prvu pomoć. Svaki građanin Sarajeva imao je pravo na 1.250 grama graha, 300 grama šećera, 300 grama ulja i 1 kg brašna iz humanitarne pomoći.
Voda
Sva izvorišta vode našla su se u posjedu agresora, tako da se vodosnabdijevanje grada sa ukupno 2.500 litara u sekundi (prije opsade) svelo na samo jedan mali izvor u gradu s protokom od 5 litara u sekundi, I na vrelo Hrasnica na periferiji grada sa ca. 30-40 litara u sekundi.
Plin
Sve plinske instalacije bile su izvan linija opsade. Agresor je presjekao sve dotoke plina u grad, zatvorili su sve plinske ventile.
Struja
Prekinuta je opskrba grada električnom energijom. Radnici Elektrodistribucije trudili su se da popravljaju stubove. Dešavalo se da neke podignu tokom dana, da bi noću bili ponovo srušeni. Nekad su se radnici morali uspinjati na istu banderu i po 15 puta da zamijene oštećeni izolator.
Sarajevski ratni tunel
Sarajevski ratni tunel je izgrađen između marta i juna 1993. godine tokom opsade Sarajeva. Kroz tunel se unosila hrana, ratne potrepštine i humanitarna pomoć i kroz tunel su stanovnici mogli izaći iz grada. U martu 1996. godine, nakon NATO udara i mirovnog sporazuma u Dejtonu, grad je deblokiran i počela je mirna reintegracija grada.