Opsada Sarajeva 1992-1996.
“Ja i moji drugovi nikada nismo izgubili volju za učenjem”
Makro priča #33: Nada
Makro priča #33 istražuje da li su i na koji način građani Sarajeva za vrijeme opsade održavali svoju ličnu, ali i kolektivnu nadu, da će doći kraj opsadi i da će normalan život krenuti ispočetka. Makro priča iz FAMA Kolekcije izdvaja primjere izjava o svakodnevnim navikama građana kojima su odbijali prihvatiti nenormalne okolnosti i teror kojem su bili izloženi. Građani Sarajeva su nastojali nastaviti svoje mirnodopske aktivnosti: išli su na posao, pohađali su improvizirane škole, studirali ukoliko je bilo moguće, družili su se sa porodicom, održavali prijateljstva, zabavljali djecu da bi im misli skrenuli od granatiranja i ublažili strah. Za sve navedeno bila je neophodna nada. Nada da život nakon opsade postoji.
U različitim dijelovima grada preživljavalo se pod različitim uslovima. 1996. godine smo shvatili da je vrijeme za ustanovljenje velike slike života pod opsadom provođenjem ankete u deset različitih dijelova grada. Stoga smo 4.637 anketa digitalizirali i na svako od postavljeno 31 pitanje dobili instantan odgovor od svih učesnika. 4.637 odgovora se može značajnim uzorkom da bi se učestali odgovori prihvatili kao zaključak o jednoj temi. Tako smo na osnovu odgovora u anketama saznali da su mnogi građani Sarajeva tokom opsade grada nastavili studij, ukoliko je bio organiziran i da su nastavili sa školovanjem u najtežim uslovima. Makro priča nudi pregled odgovora građana Sarajeva u kojima govore o svojim životnim ciljevima od kojih nisu odustali, te o nadi koja je uvijek bila tu negdje.
Iako smo živjeli u opsadi, mi smo bili i posmatrači fenomena kraja jedne urbane civilizacije (što je bilo Sarajevo krajem 20. vijeka) i uspostavljanja nove civilizacije koja je sličila naučno-fantastičnim filmovima i ovovremenoj dokumentarnoj TV-seriji "Život poslije ljudi". Posmatrati ljude koji stvaraju iz vrlo ograničenih resursa, izloženi neprestajućoj prijetnji i raznovrsnom teroru, svedeni na pokretne mete – važno je iskustvo o ljudskoj prirodi. Htjeli smo saznati što više o mogućnostima ljudske prirode i uma koji djeluju slobodno uprkos svim ograničenjima date situacije. Iz bivšeg života smo poznavali američki magazin "LIFE" i statement Henri Luce, njegovog osnivača i vlasnika, koji je u dvadesetom vijeku otkrivao čitaocima skrivene i njima nepoznate stvari. To nas je motiviralo da LIFE prikažemo u našem izdanju, postavljajući ga usred opsade Sarajeva, grada tada tako izolovanog i udaljenog od cijelog svijeta. Danas je to antropološki dokument o jednom teškom vremenu i ljudskoj borbi da situaciju u kojoj su se našli pobijede umjesto da postanu njene žrtve.
FAMA Metodologija prezentira dio izjava građana Sarajeva iz studija "Opstanak - ankete" i "Sarajevo LIFE Magazin".
Ova studija ANKETE-OPSTANAK producirana ubrzo nakon rata, bila je prvo i do sada jedino veliko istraživanje javnog mnijenja koje dokumentuje svakodnevni život tokom opsade Sarajeva. Svjedočanstva 4.637 građana iz svih gradskih općina otkrila su matricu težine opstanka, domišljatosti i otpornosti. Obuhvatajući odgovore na 31 pitanje o dnevnim rutinama, inovacijama i mentalnoj izdržljivosti, digitalizirane ankete nude rijedak uvid u bazični opstanak. Ova studija produbljuje naše razumijevanje života pod opsadom kroz korelaciju odgovora prema dobi, spolu, profesiji i gradskoj lokaciji. U ovom dijelu Makro priče izdvajamo izjave građana Sarajeva o tome da li su njihova djeca pohađala školu, da li su studenti nastavljali svoj studij i na koji način su roditelji, kada nije bilo nastave, nalazili aktivnosti za svoju djecu pomoću kojih su im misli mogli usmjeriti na sutra i na život bez straha.
Mikro-distrikt
broj ispitanika: 357 (7.69% od ukupnog uzorka od 4,637)
© FAMA Kolekcija; 'Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.'
Nisam redovno išao na fakultet zbog vojske.
U školu sam išao svaki dan. Išao sam pješke i bilo je veoma opasno. Zgrada škole je bila nesigurna. Bilo je i previše stakla ili se to meni tada činilo. Ali ja i moji drugovi nikada nismo izgubili volju za učenjem, čak smo postizali dobre rezultate.
Studirao sam tako reći po skraćenom postupku, išao pješke pod granatama i snajperima u velikom strahu i pod depresijom.
Razred, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Studirala sam normalno kao i prije rata, osim uz granate i snajperiste koje sam morala proći do fakulteta.
Studirala sam neredovno. Čitav rat nisam išla na fakultet i onda sam tek krajem 1994. ponovo otišla.
Djecu sam zabavljala na razne načine. Pričala im priče, pjevala im, učila ih da pišu i čitaju.
U podrumu, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Sina sam zabavljao tako što sam mu pravio igračke (od drveta), čitao mu, igrao sa njima društvenih igara, pričao...
Studirao sam teško, jer sam morao ići i na liniju.
Djecu sam zabavljala pričama da će rat ubrzo proći i da je to samo ružan san.
Školska tabla, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Dijete bih zabavljala pjesmom i pričom.
Prve dvije godine rata sama u kući sa par prijatelja sam obnavljala gradivo, a kasnije sam išla na predavanja izložena ratnim opasnostima.
Bilo je veoma teško studirati, em nema knjiga, em nema profesora.
Škola, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Nije se moglo studirati. Nisu bila ni predavanja organizovana, a i bilo je isuviše opasno odlaziti i tražiti profesore.
Imam unučice i igrala bih se s njima i pričala bi im bajke.
Studirala sam redovno, išla sam okolnim uličicama, pretrčavala raskrsnice. Studirala sam i još uvijek studiram Veterinu (III godina).
Ova antropološka studija Otpornost u formi anketa, redizajn slavnog američkog magazina "LIFE" (koji se bavio istraživanjem i dokumentovanjem novog, nepoznatog i iznad svega sociološki važnog za svijet u cjelini), napravljena je tokom 1995. godine, za vrijeme opsade Sarajeva. Intelektualci i umjetnici grada pod opsadom odgovarali su na vječna pitanja dobra i zla, nade i smrti, ljubavi i opstanka u teškim vremenima. Njihovi odgovori predstavljaju nadu za čovječanstvo i specijalnu studiju o mentalnom zdravlju pojedinaca izloženih višegodišnjem teroru. Redizajniran u duhu originalnog američkog magazina "LIFE", "Sarajevo LIFE Magazin" predstavlja antropološku i kulturološku studiju individualne otpornosti i preživljavanja u opsadi. 87 sarajevskih umjetnika, akademika, muzičara, arhitekata, pisaca i glumaca odgovorilo je kroz modu, teatar, umjetnost, dizajn i književnost na univerzalna humanistička pitanja o životu pod opsadom. Magazin je istovremeno i studija o tome kako su kreativnost i inovativnost postali alati izgradnje otpora u suočavanju s nemogućim okolnostima, u kojima je nenormalno postalo normalno.
Nova normalnost je značila i evaluaciju starog i uspostavljanje novog sistema vrijednosti koji je bio uvjetovan novim okolnostima života u gradu pod opsadom. Svaki pojedinac je za sebe otkrio drugačija osobna uvjerenja. Neki obrasci ponašanja, želje i uvjerenja ipak su ostali isti, te predstavljaju univerzalne ljudske karakteristike. Jedna od njih je potreba za održavanjem nade i uvjerenja u pozitivan ishod neke situacije ili okolnosti, pa čak i u ekstremnim uslovima života, što je predstavljalo svakodnevni izazov za svakog pojedinca za vrijeme trajanja opsade grada. U ovom poglavlju predstavljamo neke od odgovora kulturnjaka iz "Sarajevo LIFE Magazina" na pitanje da li im je bila potrebna nada da bi preživjeli i šta nada za njih znači.
Ne trebam više ništa. Bilo je dovoljno i bilo je dobro.
Nada je jedan od uslova za opstanak.
Nada je jedino što nam je ostalo.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Nešto drugo je potrebno za život. Volja, zdravlje, novac.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Svako treba nadu. Nada daje čovjeku snagu, iako ga uništava u isto vrijeme.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Niko ne bi smio biti prisiljen da umre.
Ako ne trebam nadu, onda je moj život besmislen.
Ne trebam nadu, ali i dalje živim.
Uvijek se nadam nečemu.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Nada je jedino što imam.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Ne treba mi toliko nada koliko ljubav. Ljubav jeste i uvijek će biti pokretač mog života.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Nada je neophodna, ali vjera u smisao života je životni motiv.
Ne može se bez nade.
Nikada se ne odvajam od nade, mog životnog pratioca.
Ne trebam nadu, trebam slobodu.
Misliti o sutra značilo je ići predaleko u nezamislivo i potpuno različito od onog gdje smo se nalazili, kao o putovanju na Mjesec. Sarajlije su bile svjesne da bi to zahtijevalo opet novo prilagođavanje sad kad su se tek navikli na novu normalnost.
Jedno pitanje se nikad nije postavljalo: šta će biti sutra?