Opsada Sarajeva 1992-1996.
“Ne znam ni kako sam došla kući od straha”
Makro priča #31: Strah
Makro priča #31 traži djelimičan odgovor na pitanje u kojoj mjeri je strah tokom opsade utjecao na građane Sarajeva, na njihovo rasuđivanje, psihičko zdravlje i način donošenja odluka. Iako su se našli u situaciji izloženosti do tada nezamislivom i dugotrajnom teroru, ipak su Sarajlije za vrijeme opsade pokazale neustrašivost, mudrost, kreativnu inteligenciju i odlučnost u borbi za opstanak. Sadržaji iz FAMA Kolekcije, posmatrano kumulativno, potvrđuju da su građani Sarajeva i u ovakvim ekstremnim okolnostima, svakog dana i na svakom koraku, imali različite načine savladavanja straha.
U različitim dijelovima grada preživljavalo se pod različitim uslovima. 1996. godine smo shvatili da je vrijeme za ustanovljenje velike slike života pod opsadom provođenjem ankete u deset različitih dijelova grada. Stoga smo 4.637 anketa digitalizirali i na svako od postavljeno 31
pitanje dobili instantan odgovor od svih učesnika. 4.637 odgovora se može značajnim uzorkom da bi se učestali odgovori prihvatili kao zaključak o jednoj temi. Tako smo na osnovu odgovora u anketama saznali da su mnogi građani Sarajeva za vrijeme opsade imali u zgradama ili kućama podrumske prostorije, da su te prostorije većinom bile neuslovne, tjeskobne i u lošem stanju, da je boravak u njima bio stresan i nezdrav, te da su mnoge Sarajlije, zapravo radije birale život izvan mraka i straha, u svojim stanovima kao i odlazak na posao, odlazak po vodu, druženje sa porodicom i prijateljima. U vrijeme najžešćih i dugotrajnih granatiranja, morali su tražili skrovište kako bi spasili sebe i svoje porodice.
Iako smo živjeli u opsadi, mi smo bili i posmatrači fenomena kraja jedne urbane civilizacije (što je bilo Sarajevo krajem 20. vijeka) i uspostavljanja nove civilizacije koja je sličila naučno-fantastičnim filmovima i ovovremenoj dokumentarnoj TV-seriji "Život poslije ljudi". Posmatrati ljude koji stvaraju iz vrlo ograničenih resursa, izloženi neprestajućoj prijetnji i raznovrsnom teroru, svedeni na pokretne mete – važno je iskustvo o ljudskoj prirodi. Htjeli smo saznati što više o mogućnostima ljudske prirode i uma koji djeluju slobodno uprkos svim ograničenjima date situacije. Iz bivšeg života smo poznavali američki magazin "LIFE" i statement Henri Luce, njegovog osnivača i vlasnika, koji je u dvadesetom vijeku otkrivao čitaocima skrivene i njima nepoznate stvari. To nas je motiviralo da LIFE prikažemo u našem izdanju, postavljajući ga usred opsade Sarajeva, grada tada tako izolovanog i udaljenog od cijelog svijeta. Danas je to antropološki dokument o jednom teškom vremenu i ljudskoj borbi da situaciju u kojoj su se našli pobijede umjesto da postanu njene žrtve.
FAMA Metodologija prezentira dio izjava građana Sarajeva iz studija "Opstanak - ankete" i "Sarajevo LIFE Magazin".
Ova studija ANKETE-OPSTANAK producirana ubrzo nakon rata, bila je prvo i do sada jedino veliko istraživanje javnog mnijenja koje dokumentuje svakodnevni život tokom opsade Sarajeva. Svjedočanstva 4.637 građana iz svih gradskih općina otkrila su matricu težine opstanka, domišljatosti i otpornosti. Obuhvatajući odgovore na 31 pitanje o dnevnim rutinama, inovacijama i mentalnoj izdržljivosti, digitalizirane ankete nude rijedak uvid u bazični opstanak. Ova studija produbljuje naše razumijevanje života pod opsadom kroz korelaciju odgovora prema dobi, spolu, profesiji i gradskoj lokaciji. U ovom dijelu anketa izdvajamo izjave građana Sarajeva o tome da li su u svojim zgradama i kućama imali podrume ili sklonište i da li su ih koristili.
Mikro-distrikt
broj ispitanika: 88 (1.89% od ukupnog uzorka od 4,637)
© FAMA Kolekcija; 'Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.'
Da, silazila sam u podrum. Napravili smo klupe. Obložili ih dekama i djeca su nam spavala na njima, a mi žene smo sjedili pored njih. Bilo je zagušljivo.
Išli smo dva puta u atomsko sklonište, koje je bilo hladno, vlažno i premalo za sve nas.
Podrum je bio hladan i vlažan, ali smo tu bili sigurni. Obično sam se igrala sa djecom. Najduže sam ostala četiri dana u podrumu.
Jednom sam otišla u podrum i nikad više, jer je bio prljav i pretrpan ljudima. Nisam dugo boravila u podrumu, najduže 2-3 sata.
U podrum sam išla kako bih se sklonila od granata i nikada nisam ostala duže od 24 sata.
U podrumu smo proveli puno vremena. Podrum je ružan, ali smo ga mi malo doveli u red i osposobili za boravak. U podrumu nisam ništa specijalno radila. Družila se.
Boravak u podrumu, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Neuslovan, pun raznih životinjica, ali ipak bili smo prinuđeni na njegovu zaštitu.
Skoro da i nisam bio u njemu, ali mogu reći da je i koliko-toliko očišćen i vidan, ali iako je na nekim prozorima bilo vreća za zaštitu. Moralo se silaziti ne gledajući na opasnost od zaraze, bitno je preživjeti.
Podrum kao i svaki drugi, i mračan, zagušljiv, i krajnje neudoban.
Da, imao sam podrum. Ne znam kako je izgledao, nikada nisam bio u njemu, jer sam branio Sarajevo.
Imali smo dosta dobar i prije svega siguran podrum. Dosta je topao i uvijek smo imali struju u njemu (agregat).
Podrum je bio dosta veliki, i tu je bilo uvijek puno ljudi. Bio je vlažan, i neugodno je mirisao.
Kao i svi podrumi, i ovaj je bio dosta hladan i vlažan, bilo je dosta miševa.
Išla sam ponekad u gradsko sklonište.
Na početku sam se skrivala u atomsko sklonište, a od 1993. u podrumu zgrade.
Ova antropološka studija Otpornost u formi anketa, redizajn slavnog američkog magazina "LIFE" (koji se bavio istraživanjem i dokumentovanjem novog, nepoznatog i iznad svega sociološki važnog za svijet u cjelini), napravljena je tokom 1995. godine, za vrijeme opsade Sarajeva. Intelektualci i umjetnici grada pod opsadom odgovarali su na vječna pitanja dobra i zla, nade i smrti, ljubavi i opstanka u teškim vremenima. Njihovi odgovori predstavljaju nadu za čovječanstvo i specijalnu studiju o mentalnom zdravlju pojedinaca izloženih višegodišnjem teroru. Redizajniran u duhu originalnog američkog magazina "LIFE", "Sarajevo LIFE Magazin" predstavlja antropološku i kulturološku studiju individualne otpornosti i preživljavanja u opsadi. 87 sarajevskih umjetnika, akademika, muzičara, arhitekata, pisaca i glumaca odgovorilo je kroz modu, teatar, umjetnost, dizajn i književnost na univerzalna humanistička pitanja o životu pod opsadom. Magazin je istovremeno i studija o tome kako su kreativnost i inovativnost postali alati izgradnje otpora u suočavanju s nemogućim okolnostima, u kojima je nenormalno postalo normalno.
Strah može da paralizuje, ali može da bude i pokretačka snaga. U ovom poglavlju predstavljamo neke od odgovora kulturnjaka iz "Sarajevo LIFE Magazina" na pitanje čega su se plašili. Ispitanici su mahom nudili odgovore koji se ne odnose nužno na granatiranje, na glad, na strah od smrti, već na kategorije kao što su strah od prosječnosti, od duhovne praznine, mržnje, gubitka nade i sl.
Bolesti, u njenom punom značenju.
Prosječnosti, mraka u svakom smislu i zaborava nade.
Ljudi.
Zakona prosječnosti.
Sebe.
Nerada, duhovne praznine.
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
"I kada smo išli da biramo kostim, pošto naravno iz fundusa smo uzimali i nije bilo mogućnosti da se pravi novi kostim… Ja sam obukla, bili smo svi u toj garderobi našoj, u šnajderaju zapravo, i ja sam probala kostim i bila sam okrenuta samo jednom stranom prema ogledalu i Kaća je rekla: 'O, izvrsno, izvrsno, ostavićemo taj kostim.' On je imao sa jedne strane rukav. Kad sam se okrenula na drugu stranu, to je bilo onako asimetrična da kažem haljina, ja sam pitala: 'A šta ćemo sa ovim detaljem iz Bijafre?' Ma koliko to jako paradoksalno zvučalo, rat je jedan od najljepših perioda mog života. Grozno je bilo biti suočen sa… svaki čas sa smrću, sa tragedijama, sa ranjavanjima. Međutim, ona druga strana, to je čistoća emocija koje smo mi razmjenjivali jedni sa drugima. Sve je bilo jasno, sve je bilo pojednostavljeno do čovječnosti, do humanosti i to je bilo divno. Čovjeka kad je bilo strah, govorio je da ga je strah, kad je nekog volio, odmah je rekao, pokazivao je to. Ako smo željeli jedni drugima da pomognemo, to smo radili. Dakle, sve ono koliko smo mogli usljed objektivnih okolnosti." - Minka Muftić, glumica
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Tame i samoće.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Zime.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Gubitka osjećaja.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Primitivizma.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Usamljenosti.
"Krajem septembra ’92. smo, ja mislim, definitivno počeli saznavati da će rat biti dug i stravičan. Bilo je jasno da se neće završiti u doba sunčanih dana i u doba kad se nekako moglo još živjeti na starim zalihama. Sve je slutilo na početak duge zime i dugih, dugih i mučnih noći." - Zlatko Dizdarević, novinar
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Ljudi bez samilosti.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Mržnje.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Fašizma.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Bojao sam se jedne stvari: da ću zaspati u Drugom svjetskom ratu i probuditi se u Trećem svjetskom ratu. Poslije ovog iskustva, toga se više ne bojim.
Ekstremne situacije izazivale su šok sistema: sve do tada poznato odjednom je počelo da se mijenja. Strah je postao identitet ljudi i utjecao je na donošenje odluka. Priznajući sebi da se plaši, čovjek je mogao da blokira posljedice sopstvenog šoka i um bi preuzeo vodstvo, razvijajući sredstva za mentalno i bazično preživljavanje, postavljajući se Ispred Straha.
Nisam trošio vrijeme na čuđenje, odjednom sam sve znao.