Opsada Sarajeva 1992-1996.
“U gradu smrti učili smo o životu”
Makro priča #29: Život
Makro priča #29 traži odgovor na pitanje na koje aspekte života su građani Sarajeva tokom opsade usmjeravali posebnu pažnju, svjesni neviđenog rizika po vlastiti i živote ljudi oko sebe. Šta je život značio u okolnostima u kojima je svako svjestan da u bilo kojem trenutku može biti ubijen ili ranjen? Na koji način je strah za život bližnjih utjecao na donošenje odluka, na svakodnevni rad, ali i na dinamiku među članovima porodice, među komšijama istog haustora, na radnom zadatku i među prijateljima.
Život se tokom opsade Sarajeva odvijao u uskom krugu porodice i prijatelja. Taj krug bio je centralna ćelija opstanka. Makro priča daje pregled izjava građana Sarajeva koji govore o tome šta je značio život u porodici, kako je porodica pravila ekonomski lanac opstanka, te šta je tada za njih predstavljao život.
Iz dvije autorske studije u produkciji FAMA Metodologije "Ankete - Opstanak" i "Sarajevo LIFE Magazin" izabrali smo dio izjava građana Sarajeva o tome na koji način su ljudi jedni drugima bili oslonac. Među odgovorima smo pronašli i svjedočanstva onih koji su bili sami i koji su bili primorani da na različite načine nadoknade nedostatak bližnjih.
U različitim dijelovima grada preživljavalo se pod različitim uslovima. 1996. godine smo shvatili da je vrijeme za ustanovljanje metodološkog toka provođenjem ankete u deset različitih dijelova grada. Sva anketna pitanja su se odnosila na iskustvo pod opsadom na svim nivoima preživljavanja. Ali htjeli smo da razvijemo veliku sliku. Stoga smo 4.637 anketa digitalizirali i na svako od postavljenih pitanja dobili instantan odgovor od svih učesnika. I došli smo do velikih otkrića. 4.637 odgovora se može smatrati dovoljno značajnim uzorkom da bi se učestali odgovori prihvatili kao pravilo. Tako smo na osnovu odgovora u anketama zaključili na koji način su građani Sarajeva uspostavljali "porodični ekonomski lanac", kako su pružali podršku jedni drugima, kako su dolazili do roba koje su mogli prodavati ili mijenjati za hranu, kako su dijelili uloge i zadatke unutar svog "lanca", te da li su svi bili u situaciji da pomažu ili da im se pomaže.
Iako smo živjeli u opsadi, mi smo bili i posmatrači fenomena kraja jedne urbane civilizacije (što je bilo Sarajevo krajem 20. vijeka) i uspostavljanja nove civilizacije koja je sličila naučno-fantastičnim filmovima i ovovremenoj dokumentarnoj TV-seriji "Život poslije ljudi". Posmatrati ljude koji stvaraju iz vrlo ograničenih resursa, izloženi neprestajućem teroru, svedeni na pokretne mete – važno je iskustvo o ljudskoj prirodi. Htjeli smo saznati što više o mogućnostima ljudske prirode i uma koji djeluju slobodno uprkos svim ograničenjima date situacije. Iz bivšeg života smo poznavali američki magazin "LIFE" i statement Henri Luce, njegovog osnivača i vlasnika, koji je u dvadesetom vijeku otkrivao čitaocima skrivene i njima nepoznate stvari. To nas je motiviralo da LIFE prikažemo u našem izdanju, postavljajući ga usred opsade Sarajeva, grada tada tako izolovanog i udaljenog od cijelog svijeta. Danas je to antropološki dokument o jednom teškom vremenu i ljudskoj borbi da situaciju u kojoj su se našli pobijede umjesto da postanu njene žrtve.
FAMA Metodologija prezentira dio izjava građana Sarajeva iz studija "Opstanak - ankete" i "Sarajevo LIFE Magazin".
Ova studija ANKETE-OPSTANAK producirana ubrzo nakon rata, bila je prvo i do sada jedino veliko istraživanje javnog mnijenja koje dokumentuje svakodnevni život tokom opsade Sarajeva. Svjedočanstva 4.637 građana iz svih gradskih općina otkrila su matricu težine opstanka, domišljatosti i otpornosti. Obuhvatajući odgovore na 31 pitanje o dnevnim rutinama, inovacijama i mentalnoj izdržljivosti, digitalizirane ankete nude rijedak uvid u bazični opstanak. Ova studija produbljuje naše razumijevanje života pod opsadom kroz korelaciju odgovora prema dobi, spolu, profesiji i gradskoj lokaciji. U ovom poglavlju izdvajamo izjave građana Sarajeva o tome da li su uspijevali sa članovima porodice, sa prijateljima i komšijama uspostaviti "porodični ekonomski lanac" i na koji način je isti funkcionisao.
Mikro-distrikt
broj ispitanika: 250 (5.4% od ukupnog uzorka od 4,637)
© FAMA Kolekcija; 'Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.'
Brat i ja smo dobivali cigarete u vojsci i mijenjali ih za hranu, dobivali smo humanitarnu, a majka je svojom spretnošću stvarala čuda od tih par prehrambenih artikala.
Moj ekonomski lanac je bio nikakav. Čitav rat sam se patila. Živjela sam od humanitarne i penzije (i ako mi ko šta da).
Muž je cigare dobivao u jedinici, u Karitasu smo dobivali pomoć u hrani, a dva puta i nešto od garderobe, pakete bi dobivala od rodbine iz inostranstva i sve to racionalno trošila, ponekad bi nešto mijenjala na pijaci za neki drugi proizvod.
Pijaca, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Željko Puljić)
Žena je sadila u saksije povrće, imali smo nešto zaliha iz radnje, ja sam donosio cigare, pa guralo se.
Imali smo stolarsku radnju od koje smo uglavnom živjeli, a pored toga ja sam donosio iz vojske ponešto, humanitarna pomoć...
Ja sam donosio cigare iz vojske, kao i moj otac, majka mi je radila i primala bonove, primali smo humanitarnu pomoć.
Humanitarna pomoć, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Željko Puljić)
Živio sam od humanitarne pomoći i od onoga sto sam sam sijao u bašti (mrkva, kupus, luk).
Opstala sam i preživjela zahvaljujući komšinicama koje su mi puno pomogle.
Ja živim sama i čitav rat sam bila sama. Živjela sam od humanitarne pomoći i pomoći komšija. 1993. godine sam se hranila u Narodnoj kuhinji.
Javna kuhinja, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Preživjeli smo tako sto smo jeli malo manje nego obično, a ja sam donosila hranu s posla, primali smo pakete od rodbine i humanitarnu pomoć.
Živjela sam sama, uglavnom sam živjela od humanitarne pomoći i proizvoda iz bašte mojih roditelja.
U radnoj organizaciji nisam imala novčana primanja, već sam par puta dobivala pakete sa hranom, povrće sam sijala u bašti, mijenjala sam konzerve za cigare.
Urbana bašta za opstanak, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Muž je bio u Armiji. Ja nisam radila. Pomagala muževa rodbina iz inostranstva. Mijenjali odnosno plaćali hranu cigaretama.
Mama je radila i donosila pakete i platu, tata je donosio cigare iz vojske, dobivali smo humanitarnu pomoć, imali smo bašticu ispred zgrade...
Muž i ja smo oboje radili i donosili smo cigare, slala mi je sestra iz Holandije pakete i pare, primali smo humanitarnu pomoć.
Ova antropološka studija Otpornost u formi anketa, redizajn slavnog američkog magazina "LIFE" (koji se bavio istraživanjem i dokumentovanjem novog, nepoznatog i iznad svega sociološki važnog za svijet u cjelini), napravljena je tokom 1995. godine, za vrijeme opsade Sarajeva. Intelektualci i umjetnici grada pod opsadom odgovarali su na vječna pitanja dobra i zla, nade i smrti, ljubavi i opstanka u teškim vremenima. Njihovi odgovori predstavljaju nadu za čovječanstvo i specijalnu studiju o mentalnom zdravlju pojedinaca izloženih višegodišnjem teroru. Redizajniran u duhu originalnog američkog magazina “LIFE”, "Sarajevo LIFE Magazin" predstavlja antropološku i kulturološku studiju individualne otpornosti i preživljavanja u opsadi. 87 sarajevskih umjetnika, akademika, muzičara, arhitekata, pisaca i glumaca odgovorilo je kroz modu, teatar, umjetnost, dizajn i književnost na univerzalna humanistička pitanja o životu pod opsadom. Magazin je istovremeno i studija o tome kako su kreativnost i inovativnost postali alati izgradnje otpora u suočavanju s nemogućim okolnostima, u kojima je nenormalno postalo normalno.
Svakodnevnica u Sarajevu pod opsadom nije bila posvećena isključivo preživljavanju, već su građani nastojali da pronađu ono nešto čemu se mogu posvetiti u toj mjeri da to skoro postane ravnoteža stalnom stresu i strahu. Za svakog od njih su vrijeme opsade i "nova normalnost" bili nešto drugo. U ovom poglavlju predstavljamo neke od odgovora kulturnjaka iz "Sarajevo LIFE Magazina" na pitanje da li vole život i šta misle da je život.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Život je i kratkotrajan hepening i vječnost.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Volim! Život je sloboda, uspjeh, ljubav, rad, sreća, i ...
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Da! Život je san!
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Smrt mi je bila tako blizu da sam osjetio njen dah na vratu. Nosio sam je na leđima. Mislim da je život kao teret, pun ovoga i onoga, a da su ljudi kao koferi, bacani tamo i amo, izgubljeni-nađeni, prazni i puni, kožni ili kartonski, sve do kačenja na posljednji vagon. Volim život, bez obzira na sve.
Da. Uvod u smrt.
Volim lijep život, uzajamno razumijevanje i poštovanje sebe i drugih. Mir i ljubav.
Da. Čudesna igra prirode.
Ne znam, dobra šala prirode.
Volim život mnogo. “Odbacio sam ovu veoma malu stvar koju nazivam ‘ja’ i postao beskrajni svijet.” (Soseki, Japan). Teško je ali moguće, reći će oni koji znaju.
Ponekad sam stvarno zadovoljan što sam tu.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Kroz igru svjetlosti i sjenki i kroz maglovite istine.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Da li on mene voli?
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Srećna sam da sam živa, iako su mi šanse da preživim male.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Da. To je kad jedan organizam funkcioniše, a ne ugrožava druge.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Ljudi su dolazili u ovaj grad smrti, u posljednje tri godine, da bi naučili lekcije iz života.
Svako je smišljao svoj način mentalnog preživljavanja da ne misli o onom što se dešava. Jer bi razmišljanje o onom što se zbiva i pokušaj da se nađe ikakav smisao u tome demotivisalo i tako dovelo do odustajanja od života.
Štrikala sam, heklala i ponekad vezla, jer me to smirivalo.