Opsada Sarajeva 1992-1996.
“Skupljala sam snagu za sljedeće granatiranje”
Makro priča #28: Slobodno vrijeme
Makro priča #28 posvećena je, uslovno rečeno, slobodnom vremenu koje su građani Sarajeva tokom opsade provodili u svim onim aktivnostima koje nisu bile u svrhu bazičnog preživljavanja.
Za vrijeme opsade bili su izloženi svakodnevnom teroru, granatiranju, snajperskim hicima, gladi i strahu usljed neizvjesnosti svakodnevnice. U takvim okolnostima, u kojima je smrt veoma bliska, vrlo je teško redefinisati pojam slobodnog vremena. Građani Sarajeva su, koliko je to bilo moguće, obavljali svoje poslove, pronalazili vodu, ogrjev, išli po humanitarnu pomoć, pravili lampe, djeca su išla u improvizirane škole, neki i studirali, igrali društvene igre važne za mentalno zdravlje, žene su heklale, plele od ostataka vune, a koncerti i pozorišne predstave postaju neophodan dodatak preživljavanja.
Stoga je moguće reći da je vrijeme kada nisu imali radnu obavezu, te vrijeme koje nisu provodili u aktivnostima posvećenim isključivo opstanku (odlazak po ogrjev, vodu, hranu, sadnja povrća u baštama itd.), predstavljalo njihovo slobodno vrijeme. Sve ono što su radili u to vrijeme, odvijalo se iz njihovog uvjerenja da nijednog trenutka ne smiju stati i da moraju misli preusmjeriti od stalne prijetnje na nešto drugo. Bavljenje mirnodopskim hobijima, sportom, druženje sa komšijama i prijateljima, smišljanje novih izuma, pisanje, sviranje, čitanje - sve to je bilo podsjetnik da postoji život izvan straha.
Iz dvije autorske studije u produkciji FAMA Metodologije "Ankete - Opstanak" i "Sarajevo LIFE Magazin" izabrali smo dio izjava građana Sarajeva o njihovom "slobodnom vremenu" kao prostoru za ravnotežu opasnostima i nemanju u dnevnom životu. Sarajlije su pokazale da samo stalna aktivnost može pomoći pojedincu, koji se nađe izložen do tada nezamislivom teroru, da ne očajava, već da sačuva svoje mentalno zdravlje i nadu da su opstanak i pobjeda mogući.
U različitim dijelovima grada preživljavalo se pod različitim uslovima. 1996. godine smo shvatili da je vrijeme za ustanovljanje metodološkog toka provođenjem ankete u deset različitih dijelova grada. Sva anketna pitanja su se odnosila na iskustvo pod opsadom na svim nivoima preživljavanja. Ali htjeli smo da razvijemo veliku sliku. Stoga smo 4.637 anketa digitalizirali i na svako od postavljenih pitanja dobili instantan odgovor. I došli smo do velikih otkrića. 4.637 odgovora se može smatrati dovoljno značajnim uzorkom da bi se učestali odgovori prihvatili kao pravilo. Tako smo na osnovu odgovora u anketama zaključili čime su se građani Sarajeva tokom opsade bavili u "slobodno vrijeme", te da je za mentalni opstanak bilo presudno druženje sa prijateljima, komšijama i porodicom.
Iako smo živjeli u opsadi, mi smo bili i posmatrači fenomena kraja jedne urbane civilizacije (što je bilo Sarajevo krajem 20. vijeka) i uspostavljanja nove civilizacije koja je sličila naučno-fantastičnim filmovima i ovovremenoj dokumentarnoj TV-seriji "Život poslije ljudi". Posmatrati ljude koji stvaraju iz vrlo ograničenih resursa, izloženi neprestajućem teroru, svedeni na pokretne mete – važno je iskustvo o ljudskoj prirodi. Htjeli smo saznati što više o mogućnostima ljudske prirode i uma koji djeluju slobodno uprkos svim ograničenjima date situacije. Iz bivšeg života smo poznavali američki magazin "LIFE" i statement Henri Luce, njegovog osnivača i vlasnika, koji je u dvadesetom vijeku otkrivao čitaocima skrivene i njima nepoznate stvari. To nas je motiviralo da LIFE prikažemo u našem izdanju, postavljajući ga usred opsade Sarajeva, grada tada tako izolovanog i udaljenog od cijelog svijeta. Danas je to antropološki dokument o jednom teškom vremenu i ljudskoj borbi da situaciju u kojoj su se našli pobijede umjesto da postanu njene žrtve.
FAMA Metodologija prezentira dio izjava građana Sarajeva iz studija "Opstanak - ankete" i "Sarajevo LIFE Magazin".
Ova studija ANKETE-OPSTANAK producirana ubrzo nakon rata, bila je prvo i do sada jedino veliko istraživanje javnog mnijenja koje dokumentuje svakodnevni život tokom opsade Sarajeva. Svjedočanstva 4.637 građana iz svih gradskih općina otkrila su matricu težine opstanka, domišljatosti i otpornosti. Obuhvatajući odgovore na 31 pitanje o dnevnim rutinama, inovacijama i mentalnoj izdržljivosti, digitalizirane ankete nude rijedak uvid u bazični opstanak. Ova studija produbljuje naše razumijevanje života pod opsadom kroz korelaciju odgovora prema dobi, spolu, profesiji i gradskoj lokaciji. U ovom poglavlju izdvajamo izjave građana Sarajeva o tome kako su provodili "slobodno vrijeme" i koje aktivnosti su bile ključne za mentalni opstanak.
Mikro-distrikt
broj ispitanika: 213 (4.6% od ukupnog uzorka od 4,637)
© FAMA Kolekcija; 'Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.'
Slobodno vrijeme sam provodila slušajući radio.
Mislila sam kako da zabavim djecu i da na trenutak ne misle na rat.
Čitala sam i pisala pjesme.
Porodica na okupu, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Željko Puljić)
Šila sam za sebe i svoju porodicu.
Išao sam u Klub penzionera na Bistriku. Tu smo se mi sastajali.
Učila sam italijanski jezik.
Grijanje na zimskom suncu, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Željko Puljić)
Popravljao sam komšijama radio i TV prijemnike.
Igrao sam stoni tenis.
Bio sam s prijateljima.
Prekid vatre, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
U slobodno vrijeme sam se igrala sa sinom.
Djeci iz ulice sam pokazivao matematiku, jer sam davno radio kao nastavnik matematike.
Skupljala snagu za sljedeće granatiranje.
Šemsa Mehmedović - Izlazak iz kuće, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Čuvao glavu.
Valjda sam se odmarala.
Igrao sam šaha.
Ova antropološka studija Otpornost u formi anketa, redizajn slavnog američkog magazina "LIFE" (koji se bavio istraživanjem i dokumentovanjem novog, nepoznatog i iznad svega sociološki važnog za svijet u cjelini), napravljena je tokom 1995. godine, za vrijeme opsade Sarajeva. Intelektualci i umjetnici grada pod opsadom odgovarali su na vječna pitanja dobra i zla, nade i smrti, ljubavi i opstanka u teškim vremenima. Njihovi odgovori predstavljaju nadu za čovječanstvo i specijalnu studiju o mentalnom zdravlju pojedinaca izloženih višegodišnjem teroru. Redizajniran u duhu originalnog američkog magazina “LIFE”, "Sarajevo LIFE Magazin" predstavlja antropološku i kulturološku studiju individualne otpornosti i preživljavanja u opsadi. 87 sarajevskih umjetnika, akademika, muzičara, arhitekata, pisaca i glumaca odgovorilo je kroz modu, teatar, umjetnost, dizajn i književnost na univerzalna humanistička pitanja o životu pod opsadom. Magazin je istovremeno i studija o tome kako su kreativnost i inovativnost postali alati izgradnje otpora u suočavanju s nemogućim okolnostima, u kojima je nenormalno postalo normalno.
Svakodnevnica u Sarajevu pod opsadom nije bila posvećena isključivo preživljavanju, već su građani nastojali da pronađu onu aktivnost kojoj se mogu posvetiti u toj mjeri da postane ravnoteža konstantnom stresu i strahu. Za svakoga su vrijeme opsade i "nova normalnost" predstavljali nešto drugo. U ovom poglavlju predstavljamo neke od odgovora kulturnjaka iz "Sarajevo LIFE Magazina" na pitanje kako bi nazvali ovaj period svog života.
Vrijeme svih vrsta beščašća.
Obezglavljen period.
Ispitivanje odnosa prema stvarnosti.
Tamna strana mjeseca.
Period jačanja i promjene.
Magma.
"Dakle, svo vrijeme opsade, ja sam imao jedno osjećanje da je taj klovn bio potreban i nužan. I zato je zapravo taj klovn tu bio. On je trebao da pokaže da svijet jeste zapravo izjednačen i u tragediji i u smijeh." - Ibrahim Spahić, direktor Međunarodnog centra za mir
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Raspadanje.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Ukradeno vrijeme.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Tužni period biografije.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Pad.
„Dakle, moja mašina koja ne treba ni plin ni vodu, ni struju, treba samo moje prste, bili oni promrzli ili ne. Moja želja, vruća želja, me je branila od tih strašnih zvukova koji će vjerovatno, bar mi se sad čini, preostati kao najdublja i najtrajnija ratna trauma. Ja baš rat i nisam doživjela u podrumu. U jednoj mojoj priči se pominje podrum i to je zaista jedan jedini put da sam sišla u podrum. I tad je moj sin rekao: 'Mama, ja sam žedan' i mi smo krenuli da utolimo tu žeđ. Ja se više nikad nisam spustila u podrum. Jedna od stvari koje sam najčešće činila, dok su se drugi spuštali u podrum u toj strašno opasnoj zoni u kojoj ja inače živim, živim između dvije bivše snajper ulice, nadomak Jevrejskog groblja, ja sam čitala. Ja sam intenzivno čitala. I moram priznati, možda zvuči perverzno, čudno, bizarno. Ja sam rat u tom smislu doživjela kao jedan, još jedan, dugi, dugi raspust u kojem mogu da pročitam sve ono što sam propustila. A budući sam u godinama kad se vraćam lektirama svojim, u tim godinama već imaš svoje lektire. Ja sam koristila vrijeme da čitam ponovo. Zaista sam imala koncentraciju.“ - Alma Lazarevska, spisateljica
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Deziluzionizam.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Totalno izvan.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Senilna adolescencija.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Zona sumraka.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Neočekivano bijedan.
Apsolutna kreacija nije više bila privilegija elite. Sposobnost svakog pojedinca da prevaziđe konstantnu krizu otvorila je iste mogućnosti. Oni koji nikad nisu bili umjetnici postali su umjetnici življenja.
Gledala sam TV pomoću baterije koju je punila vjetrenjača. Vjetar je činio da vjetrenjača proizvodi elektriku koji je punio bateriju. To je bilo moguće samo kad je bilo vjetra, naravno, i kad bi se baterija napunila za 24 sata.