Opsada Sarajeva 1992-1996.
“Rad me spašavao da ne poludim”
Makro priča #25: Rad
Makro priča #25 posvećena je OPSTANKU I OTPORNOSTI građana Sarajeva tokom četverogodišnje opsade. U fokusu ovog izdanja Makro priče je RAD i njegov značaj za građane Sarajeva. Iz dvije autorske studije u produkciji FAMA Metodologije izabrali smo dio izjava građana Sarajeva o tome čime su se bavili tokom opsade i na koji način je svakodnevni rad doprinio očuvanju mentalnog i fizičkog zdravlja pojedinaca koji ni u najtežnim uslovima nisu odustajali od potrebe da radom, aktivnošću i stvaranjem mogu prkositi svakodnevnom teroru.
U različitim dijelovima grada preživljavalo se pod različitim uslovima. 1996. godine smo shvatili da je vrijeme za ustanovljanje metodološkog toka provođenjem ankete u deset različitih dijelova grada. Sva anketna pitanja su se odnosila na iskustvo pod opsadom na svim nivoima preživljavanja. Ali to nije bilo dovoljno za ostvarivanje cjelokupne slike. Stoga smo 4.637 anketa digitalizirali i na svako od postavljenih pitanja dobili instantan odgovor. I došli smo do velikih otkrića. 4.637 odgovora se može smatrati dovoljno značajnim uzorkom da bi se učestali odgovori prihvatili kao pravilo. Npr.: RAD je zakon opstanka; ne smiješ misliti ni o čemu osim o onom što se trenutno dešava. Građani Sarajeva, nastojali su da nastave raditi i baviti se svojim ili nekim drugim, u to vrijeme neophodnim svakodnevnim poslovima.
Iako smo živjeli u opsadi, mi smo bili i posmatrači fenomena kraja jedne urbane civilizacije (što je bilo Sarajevo krajem 20. vijeka) i uspostavljanja nove civilizacije koja je sličila naučno-fantastičnim filmovima i ovovremenoj dokumentarnoj TV-seriji "Život poslije ljudi". Posmatrati ljude koji stvaraju iz vrlo ograničenih resursa, izloženi neprestajućem teroru, svedeni na pokretne mete – važno je iskustvo o ljudskoj prirodi. Htjeli smo saznati što više o mogućnostima ljudske prirode i uma koji djeluju slobodno uprkos svim ograničenjima date situacije. Iz bivšeg života smo poznavali američki magazin "LIFE" koji je u dvadesetom vijeku osvojio čitav svijet otkrivajući čitaocima skrivene, nepoznate i daleke stvari. Manifest osnivača i vlasnika LIFE, Henryja Lucea, motivirao nas je da uradimo naše tematsko izdanje, postavljajući ga usred opsade Sarajeva. Danas je to antropološki dokument o jednom teškom vremenu i ljudskoj borbi da situaciju u kojoj su se našli pobijede umjesto da postanu njene žrtve.
FAMA Metodologija prezentira dio izjava građana Sarajeva iz studija "Opstanak - ankete" i "Sarajevo LIFE Magazin".
Ova studija Ankete - Opstanak producirana ubrzo nakon rata, bila je prvo i do sada jedino veliko istraživanje javnog mnijenja koje dokumentuje svakodnevni život tokom opsade Sarajeva. Svjedočanstva 4.637 građana iz svih gradskih općina otkrila su matricu težine opstanka, domišljatosti i otpornosti. Obuhvatajući odgovore na 31 pitanje o dnevnim rutinama, inovacijama i mentalnoj izdržljivosti, digitalizirane ankete nude rijedak uvid u bazični opstanak i RAD kao zakon opstanka. Ova studija produbljuje naše razumijevanje života pod opsadom kroz korelaciju odgovora prema dobi, spolu, profesiji i gradskoj lokaciji. U ovom poglavlju izdvajamo izjave građana Sarajeva u vezi sa njihovim svakodnevnim poslovima i radom za vrijeme opsade.
Mikro-distrikt
broj ispitanika: 370 (7.9% od ukupnog uzorka od 4,637)
© FAMA Kolekcija; 'Mapa opsade Sarajeva 1992-1996.'
Radim na Centrali u Elektroprivredi. Radim tu cijeli rat. Javljam se i spajam ljude na lokalima.
Istovar robe, podjela hrane i čuvao stražu u Karitasu.
Na radnoj obavezi sam uobičajene poslove radila, jer sam bila i blagajnik i kurir i sve što se moglo obaviti.
Velepekara, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Bio sam vojnik.
Radila sam u foto-optiku, to je uglavnom bilo čuvanje radnje, a ne rad, jer svijet je uglavnom trošio pare na hranu.
Radio sam za potrebe Armije, obrađivao komade koji su kasnije činili granatu.
Narodna kuhinja, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Radila sam kao dizajner i ujedno krojač u preduzeću "Kras", tu smo šili uniformu za vojsku.
Radio sam kao glavni skladištar humanitarne pomoći u Magrosu.
Radila sam kao medicinska sestra na odjeljenju intenzivne njege.
Radio-stanica, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Željko Puljić)
Bio sam sudija.
Radila sam kao učiteljica (još uvijek radim), u veoma teškim uslovima, u podrumima, u hladnim prostorijama, a što je najgore, djeca su bila strašno uplašena.
Dežurstvo na ulazu u zgradu.
Frizerski salon, Sarajevo 1992-1996. © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Željko Puljić)
Radim kao trgovac u Elektrotehni. Prve godine rata nismo radili, poslije smo radili. To je prodavnica lustera, časa, suđa, bijele tehnike...
Imao sam radnu obavezu jer sam radio u Elektroprivredi kao električar (izlazio na terene najčešće).
Nisam imala radnu obavezu.
Ova antropološka studija Otpornost u formi anketa, redizajn slavnog američkog magazina "LIFE" (koji se bavio istraživanjem i dokumentovanjem novog, nepoznatog i iznad svega sociološki važnog za svijet u cjelini), napravljena je tokom 1995. godine, za vrijeme opsade Sarajeva. Intelektualci i umjetnici grada pod opsadom odgovarali su na vječna pitanja dobra i zla, nade i smrti, ljubavi i opstanka u teškim vremenima. Njihovi odgovori predstavljaju nadu za čovječanstvo i specijalnu studiju o mentalnom zdravlju pojedinaca izloženih višegodišnjem teroru. Redizajniran u duhu originalnog američkog magazina “LIFE”, "Sarajevo LIFE Magazin" predstavlja antropološku i kulturološku studiju individualne otpornosti i preživljavanja u opsadi. 87 sarajevskih umjetnika, akademika, muzičara, arhitekata, pisaca i glumaca odgovorilo je kroz modu, teatar, umjetnost, dizajn i književnost na univerzalna humanistička pitanja o životu pod opsadom. Magazin je istovremeno i studija o tome kako su kreativnost i inovativnost postali alati izgradnje otpora u suočavanju s nemogućim okolnostima, u kojima je nenormalno postalo normalno. U ovom poglavlju predstavljamo neke od izjava o svakodnevnici i radnom danu ispitanika iz "Sarajevo LIFE Magazina".
Izgleda kao da nešto radim, ali ustvari čekam...
Ustajanje u 6.00, spremanje za posao. Proba od 9.00-13.00. Kuća, ručak. Vježba do 19.00. Večera. Čitanje i vježba do 23.00.
Mnogo radim, to me spašava da ne poludim.
Svaki dan počinje buđenjem. Između sastanaka sa piscima i izdavanja novih knjiga, sve ide kao da nije rad nego sam život.
Kratak sam s vremenom, iako radim od zore do mraka.
Ustajem, stopiram, ofis, kafić, policijski sat, pranje duge plave kose, uvijanje i sušenje kose u rerni, spavanje. Ustajem...
"Tokom tri godine rata, znači od ’92. do ’95, pošto stanujem na Alipašinom Polju, a dolazila sam na posao u grad, to jest u Titovu, taj dio koji je nekih 10-ak kilometara sam morala da prelazim svaki dan u dva smjera. Zbog toga što gradski saobraćaj nije radio, obično sam koristila autostop. Naravno, dosta puta i pješke, ali auto-stop je bio moj najčešći način prebacivanja s posla kući i obrnuto. Postojali su razni načini i metode stopiranja ljudi koji su stajali. Međutim, ja sam imala svoj način i taktiku stopiranja. Znači, vrijeme gdje se stopira, mjesto gdje se stoji i, naravno, onaj ko će stati. U toku rata, automobili UN-a koji su bili tu nisu nikada stajali. Znači, ostajali su samo privatni automobili, onih malo koji su postojali i, naravno, nešto kamiona koji su u to vrijeme vozili kao što su “Rad” i tako. Međutim, samo stopiranje privatnih automobila svodilo se da se uvijek stopira sam. Znači, na mjestu gdje ne stoji više niko, jer su šanse veće da će ti neko stati." - Lejla Hasanbegović, Međunarodni teatarski i filmski festival MES
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
Edin Numankadić, umjetnik i njegov rad, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Moj radni dan je upoznavanje sa životom.
Vladimir Jokanović, "Moliere", izvedba za vrijeme opsade Sarajeva, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Probe, predstave, razmišljanje, učenje tekstova.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Uvijek radim, čak kad sam u kafani ili pozorištu, na ulici. A ja sam otac čak i u snovima, te je to dio mog dana i rada.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Jutro počinje u 8:00, prva kafa, brijanje i cigareta, fax, crtanje, radio!
"Nije se znalo kad će biti noćni program. Hoće li biti večeras, hoće li biti sutra ili za mjesec dana ili će biti dva puta u sedmici. Uglavnom nije tako često išao zato što nismo imali tako mnogo struje. U istom tom trenutku, ostavljali bi sve u svom životu. Znači, ukoliko si bio kod kuće i ukoliko si bio u gradu ili bilo gdje, ostavljao bi sve i dolazio na Radio. Ne samo ja, nego svi ljudi. Pošto je to na neki način bilo pražnjenje. Onda smo sjeli i radili. Recimo, meni se desilo jednom da radim od 7 sati naveče kada je došla struja, do 7 sati ujutro, bukvalno bez prestanka. Niti sam što jeo, pio sam neku vodu staru i ono nismo uspjeli čak ni jednu da odsviramo, nismo uspjeli nekih 30 sekundi muzike da pustimo, samo smo pričali. Pričali sa ljudima. Jednostavno, osjećali smo potrebu za tim." - Adi Sarajlić, novinar
© FAMA Kolekcija; Govorna historija: 'Opsada Sarajeva 1992-1996.'
© FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996.
Radim, dakle živim.
Survival Art Museum ’94 – ‘Tomb’ exhibition (autor: Mustafa Skopljak)
© FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Drago Resner)
Jutarnja kafa sa prijateljima; rad sa studentima ako nema granatiranja; popodne slikam ili radim na skulpturama kada ima struje; uveče skitam sa prijateljima ako ih nađem; spavam u dugim i mračnim sarajevskim noćima, slušajući pucanje s brda.
FAMA Kolekcija, Sarajevo “LIFE” magazin, © FAMA Kolekcija - Arhiv fotografija 1992-1996. (Milomir Kovačević)
Ne možeš imati plan rada u ratu.
Svijet se pojavljivao iz parčića. Svaka situacija bila je nova za sve ljude. Na svim nivoima preživljavanja bilo je od fundamentalnog značaja da se stvori nova realnost. U skučenim okolnostima sve je nanovo moralo da se stvori: šporet, školska klupa, rođendanski ukrasi, bašte, pozorišne predstave... voda. Sve je moralo iz početka. Rad je bio i mentalni i egzistencijalni zakon preživljavanja. Ljudi su bili potpuno posvećeni onome što su činili, jer ako bi dopustili sebi da misle o onom što se dešava i što bi ih stalno brinulo, oduzimalo bi im energiju i uništavalo im pokretačku snagu, ne bi bili u stanju da savladaju nemoguće.